Svašta pamtimo iz djetinjstva – miris asfalta nakon ljetnje kiše, zvuk kola na kojima dovoze lubenice dok kao djeca provodimo raspust kod babe u Bačkoj, izgled polupraznih rafova trgovačkih giganata u propadanju. Uticaj nostalgije učini da sve ovo gledamo kroz roze naočare što je porodilo hiljade objava na društvenim mrežama u kojima se ističe kako smo mi (ili generacije prije nas) vrijeme provodili napolju, igrajući klikera, žmurke, dok današnja omladina gleda u telefone, kompjutere i konzole.
Namjerno ili slučajno, izostavlja se da smo dosta vremena provodili i na igricama. Sigurno se svi sjećate žeton klubova, arkada, flipera, kako god da ste ih zvali. Morali su imati niz flipera od kojih je makar jedan bio filmski dizajniran (Porodica Adams, Zvjezdane staze, Indijana Džouns itd.), par 1 na 1 tuča (Street Fighter, Tekken, King of Fighters), neku arkadnu tabačinu (“beat em up”) igru i naravno Pang. Sve drugo je bilo opciono, ali svi su imali Pang.
Bilo kako bilo, koristili smo prilike koje smo imali da potrošimo kusur od užine na nekom od ovih uređaja, a da onda visimo nadajući se da će naići neki malo stariji majstor koji je stizao i na “petu tablu”, i koji je umio jednim žetonom da namlati nekoliko “kraljica”. Potpuno sulud termin za neprijatelja koji je “boss” nivoa i pitam se da li iko zna kako se to odomaćilo. Sumnjam da je razlog tome šah. Eventualno bi mogla biti Kraljica Ksenomorfa iz filma “Aliens” ali je to malo vjerovatno. I tako smo mlatili robote, mutante, mišićave likove zovući ih kraljicama. Proto-drag queen kultura, biće.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
