Ne znam kako izgleda ljetovalište Bodrum u Turskoj niti njegove plaže, nikad nisam tamo bio i ne planiram ići. Za mene je Bodrum mjesto vezano za marifetluk sa glasanjem u Narodnoj skupštini Srbije i ništa više. Egejsko more sam pak imao prilike da vidim ali, koliko god ga mistifikovao pričama o Tezeju i drugim junacima iz priča, priznajem da ga ne bih mogao zamisliti drugačijeg od ovog našeg, jadranskog.
No, jednu sliku sa egejskog mora i bodrumskih plaža ne mogu zaboraviti – na toj slici je mali trogodišnji dječak, obučen u crvenu majicu, plavi šorc i dječije cipelice. Utopljen, beživotan.
Bila je 2015. godina i niko ko je vidio tu fotografiju nije ostao ravnodušan. Vjerujem da je pogotovo teško palo onima koji su u tom trenutku imali malu djecu pa su mogli da se povežu sa djetetom, koje ništa ne zna sem da se raduje, da želi i da sanja. Da nešto tako čisto prestane da diše bez razloga na jednoj obali nedaleko od poznatih ljetovališta je naprosto rečeno, užasno.
U pretjerano ubrzanom svijetu prenapučenom šokovima, skandalima, u svijetu čiji javni prostor funkcioniše kao rolerkoster između ekstaze i depresije, na par dana se zastalo.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
