Miljenko Jergović, jedan od najvećih pisaca u regionu o delima koja su ga oblikovala.
***
Knjige
Čovjeka koji čita najbliže i najpotpunije odredi ona posljednja stvarno dobra knjiga koju je pročitao. Tako, valjda, i mene. Ali sad mi se baš i ne govori o onome što upravo čitam, nego da vidimo šta mi je bilo važno 1983, šta sam čitao kad mi je bilo sedamnaest:
Borislav Pekić: Besnilo. Te godine objavljena knjiga, strašna, preobražujuća. Mirko Kovač: Uvod u drugi život. Također knjiga iz te godine. Ona me se još više ticala. Ranko Marinković: Kiklop.
Prvi put sam Kiklopa čitao 1983, jer su tad emitirani film i serija Antuna Vrdoljaka, a knjigu smo te godine imali i u školskoj lektiri.
Atmosfera pred početak rata, atmosfera zagrebačkih kafana, reklamni natpisi na Jelačić placu, duh vremena iz kojeg ćemo biti stvoreni. Bio sam kao sedamnaestogodišnjak sasvim opčinjen Kiklopom.
Film
U to vrijeme Variola vera, Gorana Markovića. Kao i danas, uostalom. I Ko to tamo peva, Slobodana Šijana. I Sjećaš li se Dolly Bell, Emira Kusturice.
I filmovi, skoro svi redom, Branka Bauera. I Žika Pavlović, i Makavejev. I Babajina Breza. I trilogija Puriše Đorđevića. I Petrijin venac, Srđana Karanovića, koji sam gledao u sarajevskom kinu Romanija, u martu 1983.
I Rondo Zvonimira Berkovića. I cijela jedna čudesna netitlovana kinematografija, u kojoj je bila naša stvarna povijest, i svi naši životi.
Muzika
Te 1983. punk i novi val. U muzici ću se kasnije, zapravo, najviše promijeniti, jer će u budućnosti iz muzike nestati onog aktivizma i živototvornosti, kakvi su postojali u to vrijeme. S iščeznućem rock kulture, muzika je postala nešto sasvim drugo.
“Mi na početku nismo znali o čemu ta pjesma govori, a bilo je jasno da o nečemu govore” – Miljenko Jergović o riječkoj grupi Paraf i njihovom trećem albumu “Zastave”, o životu pod opsadom u Sarajevu, o pesmi “Željko”…
***
Veliki letnji Challenge: Dela koja su me oblikovala, svaki dan na Velikim pričama pratite kako su na ovaj izazov – pronaći knjige, filmove, muziku koje su nas formirale kao osobe – odgovorile pozvane i probrane osobe iz javnog života.
Odgovore možete shvatiti kao preporuku ili kao dodatak biografiji ovih ličnosti, možda da bi ste ih bolje razumeli. Ali, na prvom mestu kao test i izazov koji možete postaviti pred sebe. Ko zna, možda vas odgovori do kojih dođete iznenade…
U trećem nastavku feljtona o Matiji Drago Hedl piše o trenutku kada je u policijskoj stanici američkog grada New Havena primio oproštajno pismo svog sina
U završnom nastavku feljtona o Matiji Drago Hedl otvara ono najteže: razgovor koji nikada nije vođen, reči koje nikada nisu rečene, i slike koje se vraćaju stalno, kada je već kasno
U četvrtom nastavku feljtona o Matiji Drago Hedl piše o najtežem činu jednog roditelja izboru urne za sopstveno dete, ali i dve stvari koje će ga proganjati dok je živ
Izbacivanjem Ive Daneua iz Hale Tivoli ovaj naš nesretni prostor i ovo naše još nesretnije vrijeme odrekli su se naslova svjetskog prvaka kojeg je Daneu u toj dvorani osvojio 1970.
Čuveni novinar o svom sinu Matiji, o knjizi koju je napisao, o svim pitanjima sa kojima se suočava već šest i po godina, o patnji i bolu, o tome kako nastaviti život kada ti se čini da ništa nema smisla