Tamara Džamonja Ignjatović, profesorka psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu
***
Knjige
Knjige koje sam najviše volela u detinjstvu bile su vezane za odnose ljudi i životinja, „Sebastijan i Bel”, „Beli očnjak”.
I priče o mogućem prijateljstvu ljudi koji su iznad sukoba suprotstavljenih strana (u mom detinjstvu su to bili kauboji i Indijanci) ostavile su svoj trag do danas.
Posle toga, krajem osnovne škole sam čitala Remarka, priče o dobrim ljudima u teškim vremenima, otkrivala poeziju kroz Prevera, a sa adolescencijom su došla i sva tipična preispitivanja koja sam pronalazila kod Hesea, Kafke, Kamija, pa nezaobilazni Dostojevski, kasnije “Hadrijanovi memoari” Margaret Jursenar.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Veliki pisac je predstavnik ljudi koji svoj unutrašnji haos, emocionalnu nestabilnost, preosetljivost ili teskobu kompenzuju tražeći spas u spoljašnjim strukturama, strogim pravilima i predvidljivim rutinama. Tako se osećaju bezbednije, jedino tako su funkcionalni
Ova osoba stalno kupuje ljubav: novcem, ucenama, strahom, zatim raznim prenemaganjem, lažima, organizovanjem skupova podrške, raspirivanjem niskih strasti, podelama...
Kako tri mamlaza iz puba u Belfastu, puno više od svih institucija i akademika, objašnjavaju sve što nam se događa – uključujući humanitarnu katastrofu u Gazi