Tamara Džamonja Ignjatović, profesorka psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu
***
Knjige
Knjige koje sam najviše volela u detinjstvu bile su vezane za odnose ljudi i životinja, „Sebastijan i Bel”, „Beli očnjak”.
I priče o mogućem prijateljstvu ljudi koji su iznad sukoba suprotstavljenih strana (u mom detinjstvu su to bili kauboji i Indijanci) ostavile su svoj trag do danas.
Posle toga, krajem osnovne škole sam čitala Remarka, priče o dobrim ljudima u teškim vremenima, otkrivala poeziju kroz Prevera, a sa adolescencijom su došla i sva tipična preispitivanja koja sam pronalazila kod Hesea, Kafke, Kamija, pa nezaobilazni Dostojevski, kasnije “Hadrijanovi memoari” Margaret Jursenar.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Metro nije radio, pare za taksi nismo imali pa sam ga naterao da me peške otprati do mog stana. Tih sat, dva smo dugo pričali i shvatio sam kako je on duboko u srcu 'Jugoslaven'
Ali volim ono što studenti rade, navijam za njih, jer mi se čini - a ti me sad pokušaj ismijati ili mi se narugati! - da studenti danas u Srbiji igraju onakvu ulogu kakvu je nekad davno, davno igrao Dositej Obradović
Prvi deo životne ispovesti jedne od najpopularnijih Jugoslovenki, žene koja je obeležila osamdesete – i preživela da nam sve ispriča. Počev od odrastanja u Rijeci i osnivanja grupe „Denis & Denis“...