U Srbiji se masovno počelo govoriti (i pisati) vernakularom – koji sam za potrebe novog romana nazvao crkvenoruskoslovenski jidiš – pompezno-otužnim narečjem "bremenitim" seljačkom metafizikom "v(j)ekovnih ognjišta", "mnogostradalnosti" i "nepobedivosti", "pravde", "nepravde", "jasnovidaca" i "crvenih linija"
Da li su nam nove riječi potrebne, i ako su nam potrebne, zbog čega? Koliko je realno boriti se protiv onoga što se već koristi, onoga sa čime se susrećemo svakodnevno?
Ne smijemo dopuštati da nas glupi, neškolovani, bezobrazni i na svaki drugi način lošiji ljudi, zlostavljaju šovinističkim jezičnim lekcijama
Prvo ste vala vi Hrvati, pre bih rekao pojedini Hrvati, počeli da smišljate neke nove reči...
Iduće godine obilježit ćemo sedamdesetu godišnjicu dogovora iz Novog Sada, a ne samo što se ni u čemu bitnome nismo odmaknuli od tada, nego su se još ovim prijeporima s istim žarom pridružili i Sarajevo i Podgorica
