Zašto volimo dramu u odnosu?
Zrela ljubav ne izgleda spektakularno. Ona izgleda obično. Ima tišinu, rutinu, ponavljanje, ali se u toj običnosti gradi poverenje
Zrela ljubav ne izgleda spektakularno. Ona izgleda obično. Ima tišinu, rutinu, ponavljanje, ali se u toj običnosti gradi poverenje
Pitanje u ljubavi nije kako potpuno izbeći bol, nego kako razlikovati situacije u kojima bol proizlazi iz susreta sa realnošću od onih u kojima postaje znak da odnos gubi smisao
Ljubav nije stanje stalne prijatnosti, nego način na koji se dve osobe odnose jedna prema drugoj uprkos činjenici da nisu iste
Odgovornost u ljubavi najčešće se ne vidi u velikim gestovima, nego u svakodnevici. U ponavljanju malih odluka da se bude prisutan, da se razgovara i da se odnos ne napusti čim prestane da bude lagan

Zaljubljenost je stanje u kojem ti je druga osoba ideja, ljubav je stanje u kojem ti je druga osoba čovek
Ukoliko oba partnera mogu da podnesu to razotkrivanje, odnos dobija priliku da se redefiniše, ovaj put bez iluzije da je sve u redu

Ljudi obično pitaju: "Da li me vole dovoljno?" Vrlo retko se ko pita: "Da li ja volim dovoljno i kako ja volim uopšte?", ispričao je u podkastu psihoterapeut Milan Damjanac, autor bestselera "Još ovo ti fali za sreću" i "Još ovo ti fali za ljubav"

Vernost je etička odluka. Ona nije prirodno stanje, već svesna pozicija koja podrazumeva ograničenje sopstvenih impulsa

Ljudi tada počinju da misle da nešto nije u redu sa njima ili sa partnerom. Umesto da se pitaju šta je odnos postao, postavlja se pitanje zašto više nije ono što je bio
Pretpostavka da će partner „znati“ šta vam treba je jedan od najčešćih izvora razočaranja u ljubavi
Stvarni odnos počinje tek onda kada čovek prestane da traži osobu koja će igrati ulogu u njegovoj staroj psihološkoj priči
Zaljubljenost često ima strukturu sna: u snu stvari izgledaju savršeno logično dok on traje, ali kada se probudimo shvatimo da su mnoge stvari bile rezultat naše imaginacije
To nije nešto što se ima ili nema. Ona je nešto što se radi