Pisao si mi iz mraka i političkog blata u kojem je Srbija i Italije u koju si odlazio da malo odahneš, a ja tebi iz Hrvatske i Amerike koje su manje-više u istom blatu samo ga puno bolje, točnije rečeno šarenije, pakiraju. To je vjerojatno i razlog zašto su moja pisma, nadam se, bila manje tamna
Ljubavni odnosi između muškaraca i žena često su iracionalni, to jest neobjašnjivi
Ovo je najčešće pitanje koje Ana i ja čujemo od ljudi u Americi kad se prvi put susrećemo. Napišite i vi u komentaru ispod, možda od toga jednoga dana nastane film
Doznao sam da se zove Dana, kako živi sama u blizini i dolazi na tu klupu da se nadiše vazduha, kako ima sina u Americi i… to je sve
Moji snovi još nisu ušli u sferu noćnih mora, no kako su u Hrvatskoj pjevači, nogometni treneri i popovi uz široku potporu narodnih masa počeli na sav glas odlučivati tko u njoj smije a tko ne živjeti, i nisu tako daleko od toga
"San o snu": Odlomak iz neobjavljene knjige
O svim našim thompsonima i antithompsonima
Počinje dopisivanje dva velika pisca u rubrici "Nikad bolje"
Spuštali smo se sve niže i mene je odjednom uhvatila izvesna zebnja. Nije to bio strah, pogotovu nije moglo biti govora o panici, ali boravak u tom svetu, drugačijem od svega onoga što je predstavljalo moje životno iskustvo, počeo je da me lagano pritiska
Treba samo malo strpljenja, a ti, živeći s filmskim režiserom, toga sigurno imaš u obilju
Kraj je neminovan, došli smo i otići ćemo, u tome nema ništa mistično, jedino je poželjno da bude brz, ali pravo pitanje je kako do njega doći
Đinđić je, moj Ante, bio jedini politički lider kome je masa smislila jedan super lascivan, psovački ali avaj – ultrasimpatičan slogan
Ako imaš sistem u kome si vaspitavan da ćutiš pred političarima, poreznicima, belim mantilima, belim okovratnicima, moraš da ćutiš i pred nekim akušerima
Jedan srpskohrvatski podvig u Švicarskoj
Ni četiri paklice kumanovske žute "drave", najgore makedonske krdže dnevno, nisu, ubeđen sam, doprinele da tako rano ode
