Društvo Svet

Hrabar kao Frančeska

Specijalna izvestiteljka za Palestinu, žena koju je jedan profesor iz Beograda nominovao za Nobelovu nagradu za mir, jedna je od rijetkih koja podsjeća na ono što bi Ujedinjene nacije mogle - i morale - da budu

/ Jure Makovec / AFP / Profimedia
jul 17 2025, 05:13

Podeli

“Ovo nije pokazatelj moći već pokazatelj krivice. I to je u redu. Pokazuje slabu imperiju u propadanju. Tako da ću stojati uspravno sa milionima koji stoje uspravno kako bih doživjela kraj genocida u Gazi a kraj moramo vidjeti što prije”
– Frančeska Albaneze, na pitanje novinara AP,  Sarajevo 2025. godine

U udžbenicima širom svijeta, ideja Ujedinjenih nacija se predstavlja kao svojevrstan politički vrhunac naše civilizacije. Ideja da su države svijeta, velike i male, napravile forum u kojem će moći ravnopravno da govore stvarno djeluje kao divna i plemenita ideja. Njena Povelja počinje riječima “Mi, narodi Ujedinjenih Nacija riješeni da spasimo buduća pokoljenja užasa rata, koji je dvaput u toku našeg života nanio čovječanstvu neopisive patnje…”

Ta povelja je sastavljena prije sedamdeset godina, krajem juna 1945. u San Francisku. U međuvremenu smo imali Hladni rat, razaranja koja su velike sile sprovodile nad malim zemljama, ali i ratove između manjih država, građanske ratove i sveopšte sukobe. Uprkos Ujedinjenim nacijama, uprkos mnogobrojnim organizacijama stvorenim u okviru “UN-a”, pitanje je da li je Povelja ikad zaživjela.

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.