Devetnaestog ožujka 2003. George Herbert Walker Bush je najavio „vojne operacije radi razoružavanja Iraka, oslobađanja njegova naroda i obrane svijeta od velike opasnosti“. Dapače, radilo se je, kako je tvrdio, o „obrani naše slobode i donošenju slobode drugima“. Uz pomoć patriotiziranih medija kod kuće i amerikaniziranih medija po („Zapadnome“) svijetu stvorena je atmosfera opće opasnosti od iračkoga „oružja masovnoga uništenja“ i Sadamove kontrole nad „globalnom terorističkom mrežom“.
Ovo patriotiziranje nije u SAD zahvaćalo samo informativnu industriju, pa i infotainment, nego, štoviše, i filmove (za razliku od Velike Britanije, npr.) – u posljednje vrijeme posebice serije – kriminalističkoga žanra, na propagandističkoj razini koja je ispod one u jugoslavenskim ratnim filmovima iz šezdesetih (primjerice, „Homeland“, „Navy CIS“; dok su takvi sadržaji prije bili pretežito rezervirani za špijunske filmove/serije).
Uvodne riječi, izrecitirane na ratno-patetični način koji odgovara predsjedničkome obraćanju iz Ovalnoga ureda, nisu se pokazale ni približno istinitima. Dapače nisu ni mogle biti istinite – konstrukcija u kojoj Irak ugrožava svijet ili slobodu SAD očito se nije mogla racionalno izvesti. No, nije to ni bilo bitno – Predsjednikov je ukaz po sebi bio naprosto performativ (najvišega ranga), te je rat počeo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
