Švedska viza za budućnost i malo fudbalske kulture

Postoje oni koji vjeruju da većina fudbalskih navijača pamti svoju prvu utakmicu, odnosno prvi odlazak na stadion, pogotovo ako je u pitanju omiljeni tim. Postoje i oni koji vjeruju da je odlazak u drugi grad, pogotovo selidba u drugu zemlju, u isto vrijeme i početak novog života. I jednih i drugih je mnogo, i to zaista za većinu jeste tako, ali ja ne spadam niti u jednu od te dvije grupe.

Na prvu utakmicu su me odnijeli na ramenima pa je se uopšte ne sjećam, a selidba u novu zemlju za mene je lično značila samo promjenu priloške odredbe za mjesto, ne i samog načina života.

No, jako dobro se sjećam svoje prve utakmice nakon selidbe u Švedsku i te ipak velike životne promjene. Stari Råsunda stadion nalazio se u dijelu Stockholma koji se zove Solna i zapravo je svojevrsni grad u gradu. To što tamo igra jedan od tri velika gradska kluba dakako je, kako bi to bilo i kako često i jeste kod nas, savršen argument za raspravu o “pravim” i “lažnim” klubovima. Međutim, za nas neopterećene besmislenim švedskim lokalpatriotizmom – jer, pobogu, previše nam je i ovaj naš – Råsunda je bila izuzetno romantično, pa ako hoćete i važno mjesto.