Éric Roy stigao je u kišni Brest trećeg dana nove 2023., ne znajući ni sam što ga točno čeka osim da neće biti lako. Ali, morao je nešto napraviti; ono kada kažu da vas nešto vuče negdje iako na prvu i nema baš pretjerano smisla. Bivši igrač Nice, Lyona, Marseillea i Sunderlanda – između ostalih – stigao je u taj gradić na francuskoj sjevernoj obali kako bi preuzeo lokalnu ekipu koja je, u tom trenutku, grebala dno francuske Ligue 1 kroz čak 10 poraza u 17 jesenskih utakmica.
U pet od tih 10 poraza primili su više od tri gola, uključujući i tragikomičan domaći poraz od Montpellierea, koji ih je raščetvorio na njihovom trošnom stogodišnjem stadiončiću sa čak 7:0.
Da stvar bude gora, ili barem bizarno dostojna scenarija nekakve prenakićene TV serije, Roy se tek uvjetno mogao nazvati trenerom. Doduše, stekao je u međuvremenu potrebnu trenersku licencu; nešto što nije imao kada je preuzeo svoj prvi trenerski posao u Nici, gdje su ga na prepad, a ima tome već 14 godina, spustili iz ureda sportskog direktora na klupu.
I kada je ta epizoda u klubu za kojeg je tijekom igračkih dana odigrao preko 130 utakmica završila izvanrednim otkazom i tužbama, Roy se okrenuo konzultantskim poslovima koji su mu više prijali, daleko od stresa vođenja utakmica.
Radio je kao TV komentator u studiju, makar je kratko obnašao operativne dužnosti pri upravi u Lensu i Watfordu. Izbjegavao je taj neposredni stres pod svaku cijenu, ali elem, ima taj neki sirenski zov trenerskog posla koji vas stalno kopka i vuče, i koji ga je doveo pred pitoreskne obale Bretanje.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
