Kako je zauvek uništeno prokletstvo Neverkusena

Skoro svaki put ove sezone kada bi Xabi Alonso govorio o narednoj utakmici njegovog Bayera, na ovaj ili onaj način baš je tu predstavljao kao najvažniju.

S vremenom se to pretvorilo u svojevrsni ritual, kojeg je, priča ide tako daleko, radio i pred ekipom. Svaki put kada bi zatvorio vrata svlačionice, ponovio bi im da je pred njima najvažnija utakmica. RB Leipzig u prvom kolu? Dobar start je najvažniji. Gostovanje u Minhenu kod Bayerna? Tu se pokazuju zubi. Dvoboj sa sedamnaestoplasiranim Kölnom? Možda oni nas ne vole, ali mi njih ne volimo više. Frankfurt, Qarabag, Augsburg, Molde, Darmstadt, Freiburg, West Ham? Svaka sljedeća je najvažnija.

Svaka sljedeća je najvažnija!

Jer ništa nisi napravio dok matematički nisi siguran da si prvak. Čak ni to što nisi izgubio niti jednu, i što si dobio i tog Bayerna, i što prednost raste i raste. Matematika je egzaktna nauka, svaka pobjeda donosi tri boda, svaki remi jedan, i da bi sabirao bodove i imao ih više od konkurenata, ne smiješ gubiti. I moraš pobjeđivati. Svaki vikend, dok ih ne skupiš dovoljno da te više niko ne može stići.

I onda je prošle sedmice došao Werder. Najvažnija od najvažnijih? Tražila se karta više, televizore su upalili i oni koji godinama nisu, svi su znali da je pred njima istorijski trenutak. Xabi Alonso je bio jasan; plus jedan, pet ili petnaest, nije uopšte važno, najvažnija je ta sljedeća. Pa su brojali do pet, i to ona najpoznatija lica – Victor Boniface prvi, pa Granit Xhaka, pa Florian Wirtz, jednom, drugi put, treći put.