Društvo Sport

Bakino prokletstvo u Splitu

Koja je razlika između toga da se ne nacrta ništa na bijelom dresu i toga da se nacrta današnji i izvorni Hajdukov grb?

Ilustracija VP/Profimedia
avg 01 2025, 05:59

Podeli

Imao je i imat će nogometni svijet puno mitova i velikih igrača i klubova, ali kod malo koga se dogodilo toliko talenta, karizme pa čak i pokazanog na terenu ili uz teren, a toliko bizarnosti koje su ga čitav život pratile kroz karijeru, ali i nakon nje, onemogućivši mu postizanje onoga što je zapravo mogao postići.

Najnoviji slučaj takvih bizarnosti upravo se odigrao u Splitu, gdje su mu prije par dana otvorili mural s njegovim likom, ostavivši bijeli Hajdukov dres bez tadašnjeg grba s petokrakom. No, na tu temu vratit ću se na kraju.

Riječ je, naravno, o Blažu Baki Sliškoviću, enfant terribleu jugoslavenskog fudbala, čovjeku koji je spojio i nastavio spajati moja dva grada, Mostar i Split, i koji je napravio puno manju nogometnu i trenersku karijeru od one koju je zaslužio. Uglavnom zahvaljujući tuđoj krivici, a ne svojoj.

Ono što je pak bilo do njega i njegove osobnosti, pretvorilo se u mit. Od kultne reportaže u Slobodnoj Dalmaciji, kad je prelazio iz Veleža u Hajduk gdje su novinaru u Mostaru rekli “dobili ste velikog igrača, ali i veliki belaj”, preko opklade sa sudijom oko toga da će izravno dati gol iz kornera na kultnoj utakmici Velež-Dinamo 9:2, do famozne scene s gostovanja s Hajdukom u Mostaru kad su ga pogodili patlidžanom, a on se svađao s publikom na stajanju. Od zaboravljanja pasoša kad je već bio s Hajdukom na aerodromu, načina na koji je napustio Marseilles, ali i bio primljen među tamošnjim tifosima jer su mislili da je po izgledu zapravo njihov čovjek, pa sve do viralnih isječaka s YouTubea oko engleskog jezika i uputa Baliću i Boliću na utakmici reprezentacije BiH.

Mogli su, ali nisu jer im je takva intervencija mogla izgledati kao falsifikat. Ili mozak zna da jeste, ali preko ruke ne može petokraka nikako, pa makar Hajduk bio sto puta više partizanski klub nego što je bio. A bio je, svi to znamo

Baka je ušao i u pjesmu TBF-a (nikad više igrača, ka šta je bija Baka), Jergović je u Historijskoj čitanci napisao esej o njemu i o tome kako je išao gledati čak i Hrvatskog dragovoljca, samo da bi vidio par trenutaka njegove magije po utakmici, kad bi mu opet bizarno-zločinački lik gazde kluba imenom Stjepan Spajić lijepio novčanice ne čelo, nakon što bi davao golove iz kornera.

Ukratko, Blaž Slišković je bio sve, samo ne običan igrač i sve je, samo ne čovjek bez velike karizme.

Uostalom, da nije tako, ne bi ni onaj veliki intervju kojeg je dao za Nedeljnik prouzrokovao toliko bure u gradu i negodovanja među navijačima Veleza, a niti bi odmah potom dostojanstveno i bez ikakvih predrasuda došao na Veležovu “Crvenu noć”, kao legenda kluba.

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price