Roman "Crveni"

Zašto su Amerika i Rusija zajedno napale Jugoslaviju?

Otpor ne traje dugo. Specijalci dve najjače vojske na svetu funkcionišu kao sat. Nekoliko njih napreduje ka kampu pod jakom vatrenom podrškom i začas se nađu ispred barikada vojnog kampa

/ Ilustracija VP / Profimedia
maj 02 2026, 06:05

Podeli

Dvadeset treći nastavak naučno-fantastičnog romana „Crveni“. Inspirisano romanom Marka Vidojkovića „E baš vam hvala“ i po motivima scenarija „Crveni“ Srđana Dragojevića

Svi objavljeni nastavci dostupni su OVDE.

 


 

 POGLAVLJE 78

ZAGREB, SFRJ DIMENZIJA

Domagoj Ličina je besan kao ris dok posmatra kako se tri UNPROFOR „hummera“ u pratnji dva oklopna transportera i kolone kamiona zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija parkiraju ispred starog „Kamensko“ pogona. Iz njih izlaze do zuba naoružani ljudi čije bele uniforme teško da pružaju garanciju miroljubivih namera, kombinovane sa novim i blistavim automatima, bereta ARH160 i nemačkim G36. Iz kamiona naučnici u belim skafanderima iznose metalne sanduke koji skrivaju naprednu opremu za razne vrste merenja.

Jedan oficir UNPROFOR-a prilazi Domagoju Ličini. Simpatična fizionomija kapetana Umberta Boccija, sredovečnog šarmantnog Italijana sa negovanim tankim brkovima iznad senzualnih usana, ne oraspoloži Domagoja. Za njega su svi oni okupatori, a izbor Italije, nekada najbližeg partnera Hitlerove Nemačke, čista provokacija.

Kapetan Bocci salutira opušteno. Obrati mu se na engleskom, sa simpatičnim italijanskim akcentom.

– Majore Ličina, došao sam da preuzmem dužnost nad portalom No. 1!

Domagoj Ličina mu salutira bezvoljno.

– Mislite, da ga okupirate?

Italijan se smeje.

– Ne budimo na kraj srca. Svesni ste da portal mora biti vlasništvo čitavog čovečanstva, zar ne?

– Kao i Koloseum u Rimu, recimo. Dajte nam ga.

Umberto Bocci se smeška.

– A vi dođite pa ga uzmite. Ionako je to samo kamenje. Za razliku, od ovoga…

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price