Prostom pretragom na Guglu utvrdićete ono što većina nas nije znala, niti imala potrebu da se zapita: džanum je reč koja je u naš jezik ušla iz turskog i znači srećo, dušo, iako možda ne zvuči baš tako milujuće sa ovim tvrdim dž na početku.
Pravo poreklo reči zapravo je mekše, i persijsko – جان, đan znači duša, a đanem – dušo moja.
Da sada napravimo malu pauzu; udahnite duboko i hajde da se svi zapitamo kada smo, i od koga, u kom obliku čuli ovu reč dok smo odrastali. Jedan od vodećih stručnjaka za traumu, dečji psihijatar Brus Peri, rekao je da ne možemo voleti sebe ako već nismo bili voljeni; kapacitet da volimo ne može biti izgrađen u izolaciji. „Dušo moja, srce moje; ljubavi moja.“ Reč koju nam je svima potrebno da čujemo; reč koja zaceljuje rane i čini da volimo sebe i da oštre ivice sveta lakše srastaju. U odnosu na takve reči nemamo distancu; distanca nam je nekada potrebna da bismo izdržali silinu emocija.
Iskoristite veliku akciju na Velikim pričama, registrujte se i čitajte besplatno tokom uskršnjih i prvomajskih praznika.
Već imate nalog? Ulogujte se