Početkom ove godine otkrila sam jednog podkastera koji me je neočekivano naterao da zastanem i porazmislim o svom životu. Ne kroz bombastične poruke ili “10 koraka do boljeg života”, već kroz uporna, neprijatna pitanja. Chris Williamson ima tu sposobnost da razgovore vodi tako da vas ostave ogoljenim i iskrenijim prema sebi.
Dok sam slušala jedno od njegovih izlaganja, naveo je rečenicu koja me godinama prati. To je citat iz romana The Age of Reason od Jean‑Paul Sartre:
“I have led a toothless life. A toothless life. I have never bitten into anything. I was waiting. I was reserving myself for later on and I have just noticed that my teeth have gone.”
Život bez zuba. Život u kojem ništa nisi zagrizao. Čekao si. Čuvao se. Odlagao sebe za kasnije. A onda shvatiš da je kasnije prošlo.
To je, po meni, jedan od najpoštenijih uvoda u samorefleksiju na početku godine. Jer ne govori o neuspehu u klasičnom smislu. Ne govori o pogrešnim izborima, već o neizabranom. O životu koji se odvija dok mi čekamo da se “slože okolnosti”.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
