Miljenko Jergović i Svetislav Basara svakog petka samo na Velikim pričama u rubrici “Nikad bolje”.
***
na Bogoljavljenje po jednom, Badnji dan po drugom kalendaru
Ne, Basara, nije to bio Nikola Koljević. Uostalom, mislim da on nema ulicu u Beogradu. Ali pustimo sad to. Neka mrtvi sahranjuju mrtve. A u toj priči s moralnim i intelektualnim posrnućima i preobražajima prethodno dostojnih i dostojanstvenih ljudi meni, moram priznati, element njihova kolektivnog pripadanja, srpskog ili hrvatskog, ne znači mnogo.
Nije dovoljno objašnjenje to da su Srbi (ili Hrvati) nesolidan i nepouzdan svijet, ili da u ime nekog kolektivističkog fantoma naokolo rasprodaju moral i talent. Naprosto, ja u to ne vjerujem. Ili ja to možda ne razumijem.
Naime, nikada se u životu nisam osjetio dijelom ikakvog kolektiva zbog kojeg bih bio spreman zatajiti sebe. Nema pouzdanije potvrde o nepripadanju kolektivu od te da kolektiv traži da se odrekneš sebe.
Inače, bili smo i ove godine o katoličkom Božiću u Beogradu. Čini mi se da je sad već dvadeset godina kako dolazimo. Izostali smo samo one godine kada se nije moglo putovati zbog pandemije. U tih dvadesetak godina nekoliko smo puta bili na ponoćki, uvijek u Crkvi svetog Ante, kod bosanskih franjevaca.
Ove godine smo, međutim, išli s naročitom razlogom. Naime, od ljetos u samostanu pri crkvi živi fra Ivan Šarčević, profesor s nedavno ugašene Franjevačke teologije u Sarajevu i jedan od najmudrijih ljudi u Bosni, te vjerojatno i najzanimljiviji teološki pisac među današnjim našim katolicima. I naš prijatelj.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
