Više od jednog veka nakon smrti kultnog umetnika, ime Vinsent van Gog metafora je kreativnosti, genijalnosti ali i specifičnog ekstremizma. Koliko su poznate njegove slike, toliko je poznata i činjenica da je sam sebi odsekao deo uha, i to pod okolnostima koje su misterijom obojile njegovo celokupno psihičko stanje.
Ludilo kao alibi za „žrtvu društva” ali i kao osnova maestralnosti njegovih umetničkih dela možda i nije dominiralo njegovim mentalnim zdravljem. Nakon paranoičnih epizoda, prekomernih ispijanja alkohola i boravaka u ustanovama za lečenje psihijatrijskih oboljenja, izvršio je samoubistvo u 37. godini, tačnije 1890. godine.
Interesantno je da je postavljanje prave kliničke dijagnoze tokom njegovog života, uključujući i decenije nakon njegove smrti, bilo ozbiljan izazov. Spektar potencijalnih dijagnoza obuhvatao je glaukom, Menijerovu bolest, akutnu intermitentnu porfiriju, hronično trovanje olovom, granični poremećaj ličnosti, anksiozno-depresivni poremećaj sa epizodama depresije i hipomanije, paranoidnu šizofreniju, Gešvindov sindrom, epilepsiju temporalnog režnja i direktne posledice hronične neuhranjenosti sa zloupotrebom alkohola i apsinta.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se