Na tromeđama se uvijek sudaraju ljudi, ukusi i vjetrovi. Tu u Beogradu, gdje se graniče i spajaju Zvezdara, Palilula i Vračar, gdje se savijaju i tramvajske šine, na samom ćošku blizu Vukovog spomenika postoji jedan lokal zvučnog imena.
Tu je sve moguće, ukrštaju se čak i ulice sa imenima američkog predsjednika i srpske kraljice. Lokal jeste precizan naziv za to mjesto, jer preko dana to je kafić a uveče postane kafana. Sklone stolove za sjedenje i postave visoke za stajanje, priguše svjetla i pojačaju muziku i krene šou. Danju kafenisanje, a noću lom.
U tom lokalu, jedne noći sam čuo da trešti muzika, vidio pjevača kako daje sve od sebe dok mu žile po vratu iskaču, brdo ljudi kako dižu ruke uvis i padaju u trans istovremeno.
Pjevač je najavio poslednju pjesmu pred fajront i ta pjesma pogodila je te mlade ljude u neuralgičnu tačku. Uradila ih je emocija. Bila je to pjesma o groblju, ali ne o Novom ili Centralnom groblju. Pjesma se zove „Lešće“!
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se