Ovdje ću biti zaboravljen a tamo me nitko nije upamtio.

Ako se itko ikada zainteresira za mene morat će izmisliti moju biografiju. I sam se tako ponekad zabavljam kada upoznam nekoga u podrumskim krčmama. Naročito me to zabavlja pri susretima s nekim od nebrojenih neshvaćenih broadwayskih genija zadriglih od sujete. Njih uvijek zaintrigira priča glazbenika revolucionara. S nelagodom se raspitaju jesam li komunist ili sam možda bio za vrijeme rata. „A, ne, ne“, odgovorim, „ja sam bio puki lutajući Židov priključen lutajućoj vojsci“.

Sumnjičavo me gledaju i kada govorim istinu, a mogao bih pričati o Orijentu koji se pakira i vraća kući ostavljajući iza sebe zbunjen svijet kojeg je otrgnuo od korijena, a nikad ga nije u potpunosti presadio unutar svojih granica. To je Orijent koji razigrava moje kompozicije, ono što nikako ne dopušta da isporučim što se od mene traži, melodije lutalice, žal za prazavičajem. Za kolege sa šanka moja istina nadilazi njihov kapacitet za izmišljanje činjenica. Pri tome, moram naglasiti, to su bili ljudi s Broadwaya, mnogi s aspiracijama da rade u tvornici bajki – Hollywoodu.