Kultura Sport

Šta bi Aristotel i Platon mislili o Đokoviću i Drim timu?

Sport nam treba da bi bilo jedanaest protiv jedanaest, pet protiv pet, jedan na jedan, iluzija fer igre, iluzija svijeta kakav treba da bude

Park šampiona u Parizu, 5. avgust 2024. / . Photo by Firas Abdullah/Abaca Press / Alamy / Alamy / Profimedia
avg 13 2024, 05:32

Podeli

Da li volite da gledate film koji ima sport za temu? Postavljam retoričko pitanje jer naravno da volite. Što bi rekla populacija sa društvenih mreža (krenuo sam napisati mlađa, onda sam shvatio da nije mlađa već da želi, da želimo da mislimo da smo mladi) – ko voli, svi volimo. Bilo da se radi o remek-djelima kinematografije kao što su “Razjareni bik” i “Luče od milion dolara”, naslovima koji bude ljubav i prelijepe emocije u nama, recimo “Roki” i “Polje snova”, ili o dječjim zabavama među kojima su “Karate kid” i “Hepi Gilmor”, filmovi o sportu su uvijek držali posebno mjesto u sedmoj umjetnosti.

Neke od tih priča bile su tragične, upoznajući nas sa atletama “iza kulisa”, sa svime što ih može snaći kada se arene zatvore, ukratko, sa mračnom stranom. Druge su bile šablonske, pružajući nam specifičnu verziju monomita, herojskog puta, u kojoj gledamo rast i razvoj autsajdera i njeno ili njegovo prevazilaženje sebe kroz postajanje šampionom. Tu su i treće, koje su koristile sport kao scenografiju, kao priliku da nam ispričaju neku drugu priču u pozadini borbe za loptom. I sve, baš sve ih volimo. Kao što volimo i onaj “stvarni” sport, kao što volimo Olimpijske igre.

Aristotel je u “Poetici” pisao o tragediji i razlozima zbog kojih pjesništvo ima posebnu moć nad nama, zbog čega uživamo, doživljavamo, proživljavamo tragedije junaka kao da su naše. Jedan od razloga koji navodi jeste da pjesnik ne pokazuje svijet onakvim kakav jeste, već onakvim kakav treba da bude. Uprkos tome što mi znamo da ono što se dešava na pozornici, odnosno u romanu ili na filmskom platnu nije “stvarno”, pravi autor, pravi umjetnik, uspijeva da nam predstavi svijet onakvim kakav treba da bude, onakvim kakav osjećamo da mora i biti. Taj svijet nije magična zemlja dembelija niti neko bajkovito ostrvo na kome uvijek dobro pobjeđuje, već ima sve pravilnosti, u njemu važe svi zakoni “stvarnosti”, on ima svu životnost svijeta u kojem obitavamo ali je i pored toga on pravedan, a ponekad i milosrdan.

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price