Sećaš li se Barbara, padala je kiša neprestana
nad Parizom toga dana, a ti si išla nasmejana
jer bi umetnost, i ljubav, i hrabrost i sloboda na Seni
na kojoj je napokon žena zajahala pa makar i konja apokalipse
I bi svetlost Barbara,
Jer prvi put u istoriji Igara 50 odsto učesnika bejahu učesnice
koje bih sutra pozvala na večeru,
a dvanaesta bi bila ona što je držala kišobran predsedniku organizacionog komiteta u Parizu da ne kažem Toniju Estanguetu
jer pod kišom od gvožđa, vatre, čelika i krvi
samo žene mogu da spasu muškarcima glavu.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se