Pjevao je malo, ali tačno. Da se čuje do praga i stegne u grlu.
Halid Bešlić je nosio u sebi genezu melodičnih linija, čistiju od prosjeka.
Melizmi s mjerom, tekst bez viška. Topao bariton, nenametljivo bogat ukrasima – glas običnog čovjeka koji prenosi emociju bez naprezanja i pretencioznosti. Nema bravura.
Imidž bez cirkusa i trenda. Odijelo starinski otmjeno. Ta njegova odmjerenost bila je stvar ličnog izbora i osjećaja za mjeru. Živio je kako je pjevao. Staloženo i bez skandala. Za dobro i ljepotu.
Nema mikrofona koji je glasniji od integriteta. Skromnost mu je bila stil, ne poza. Jednostavnost je čitljiva svim slojevima. Zato ga podjednako razumiju konobar i profesor: bez prevoda i bez klasne šifre. Pokazao je šta je aristokracija duše. Takav vid elitizma ne ponižava.
Svi mi znamo kako je kada “ja bez tebe ne mogu živjeti” ili kada je “prvi poljubac davno zaboravljen”.
Jednom je svako od nas vjerovao da je – “sve dao i prosjak postao, pijanac bez nadanja”.
“Znači, dogovorili smo se. Ništa nesreća, ništa pjesme… danas pričamo o pumpi”, više za sebe govori Halid i zna da oboje malo lažemo
Poezija svakodnevice. Zora koja ne svane, put, majka, Bosna. Visoka kultura postoji jer je istina precizna, a ne jer je reljef pozlaćen.
“Otišao je dobar čovjek, umjetnik iz naroda, koji je pjesmom spajao ljude”, izjava je Milorada Dodika nakon smrti Halida.
Dodik je tom izjavom demantovao polovinu svog političkog naslijeđa, drugu polovinu potkopao, ali i najtačnije sažeo Halidovo istorijsko mjesto. Njegove pjesme su društveni rituali. Kad zajednica pjeva iste refrene, besmisao politike postaje vidljiv golim okom.
S Halidom Bešlićem otišla je jedna od posljednjih lijepih zajedničkih uspomena ljudima s Balkana. Bio je jedinstveno utočište zajedničkih emocija. Ujedinio nas je u tugovanju ovih dana.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
