Stevo Grabovac, pisac koji je za svoj roman “Poslije zabave” dobio najprestižniju domaću književnu nagradu, postaje novi saradnik Velikih priča. Ovo je njegov drugi tekst. Prvi pročitajte ovde.
***
(jedan mali roman)
(2)
Nažalost, naš život se piše bez koncepta. On se ne može lektorisati, precrtavajući pojedine redove.
(Sergej Dovlatov)
ŠTA SE OVO UPRAVO DESILO?
Zaustavljamo se na jednoj benzinskoj pumpi. Izlazim iz malene škode i pokušavam da protegnem noge. Leđa me užasno bole.
Noć je svježa. Odnekud duva hladan vjetar.
Ulazimo unutra. Nekoliko okasnjelih putnika, pospanih i mamurnih, baš poput nas. I radnice ravnodušnih lica. Sve djeluje poprilično pusto. Kao u onim američkim filmovima gdje u neku vukojebinu svraćaju dvojica stranaca.
Uzimamo po kafu i sendvič. Sjedamo za jedan sto. Motam cigaretu. Ćutimo. Osjećam težinu u nogama. Kafa je sasvim solidna, sendvič je žilav. Na trenutak izgleda kao da će mu Boki opaliti šamar, čisto da ga umiri. Zaprepastio bih se ako bi sendvič uzvratio.
Uključujem mobilni. Nije bilo nikakve svrhe da ranije bude uključen. U romingu sam, baterija je već dovoljno istrošena, predugo sam danas razgovarao s novinarima, poznanicima i neznanim ljudima koji su me zvali da čestitaju ili da postave pokoje pitanje. I čim ga uključim, stroj počinje da pišti. Stotine poruka i obavještenja o propuštenim pozivima. Mislim da nikad neće prestati, mislim da će se naprosto raspasti. U imeniku sam sasvim komotno mogao imati tek desetak brojeva, više od toga mi zaista nije bilo potrebno. A sad – ova disharmonija suludih zvukova.
„Evo, čestitao ti je i predsjednik“, kaže Boki punih usta dok na svom mobilnom čita vijesti sa nekog portala.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
