Pili smo kavu i žena je izgledala sućutno. Kao da je bolest njezina i kao da me voli. Kada sam ozdravio objavila je o meni neko sranje u novinama. Jest da sam bio kriv, al' to nije bila njezina borba. Svi drugi da, ali ona ne
Bez obzira na to da li dovode prvi put svoje dete u tu zgradu, ili dolaze mesecima i godinama, svi roditelji kad izađu iz te zgrade, zastanu ispred ulaza i svi do jednog imaju isti izraz na licu. Mešaju se bol i nada
Gdje god se čovjek okrene, odjekuju izjave istaknutih javnih osoba koje se zalažu za snaženje zajedništva
"Plašim se onih stanja gdje gledam dijete i optužujem se zašto sam tako loše. Zašto ne trčim, smijem se i valjam po podu? Zašto se plašim dolaska kući jer ne ide"
Rusi u Srbiji žive u nekoj vrsti "kulturološkog babla", pokazuju ispovesti novih izbeglica
Krajnje je vreme da se prestane sa maltretiranjem ljudi koji, za svoju dušu i svoja pluća, konzumiraju stvar koja je em relativno benigna, em raširena, em na putu legalizacije u brojnim zemljama
„Jel možeš čitati?“, pitala me. Mogu. Onda samo čitaj pitanja i to je sve. Ništa ne propituj, ne upuštaj se u rasprave, ne zaključuj. Tako je i bilo
Bio je rat. Grubo rušenje iluzija. Osjećao sam se ko da mi je netko ubio roditelje. Nije bilo fer prema nikome. Ni prema ljudima koji bježe, ni ovima koji ih čekaju, ni prema nama koji smo mislili da ratovi postoje samo u Africi
Slobodan Bubnjević, autor "Alhemije bombe", o strepnjama, o velikim naučnicima, o velikim dilemama, velikim prevarama i velikim eksplozijama
Kad se natječe Hrvatska, tad komšiluk i dobrosusjedski odnosi na sat ili dva u mojim mislima nestanu kao da nikad nisu ni postojali. Ali kad Hrvatske nema (a u košarci je, na međunarodnoj sceni, nema već više od dva desetljeća), onda ni meni nema do komšija
Da li je u redu da poznati reklamiraju kockanje?
Poput mnogih meni sličnih i ja ću se povremeno nazivati Jugoslavenom, ali to će s vremenom postati zamorno i sve ću teže objašnjavati ljudima što to zapravo znači. Moje će biti sve ono što je nekada bilo naše, a njihovo će biti samo ono što je sada slovensko, srpsko ili hrvatsko. I oni će biti nacionalisti, to će mi biti jasno, ali mi neće biti posve jasno što sam ja
Parizer, to je verovatno najtužnija upotreba reči „Pariz“ u našem jeziku, mada smo mi jedni od retkih koji ga tako zovu
Posledice siromaštva i degradacije životne sredine na zdravlje ljudi su izrazito negativne. U Srbiji se životna sredina svakodnevno masivno degradira, te nije ni čudo što je i po ovom pokazatelju na samom začelju među uporedivim evropskim zemljama
Umjesto da ih dovijeka dočekujemo kao najdraže goste, mi smo ih dugo tretirali kao napasne gnjavatore
Zamisli da smo imali seriju u kojoj su nam objasnili šta je vaginizam i šta je strah od intimnosti. Zamisli da nam je rečeno, čak i od fiktivnog protagoniste, da patnja neće trajati zauvek
Ne, to što su vaši heroji, autsajderi, postigli u životu, ne znači da to možete i vi. Upravo zbog njihovog ponašanja to ne možete i vi.
Često možemo čuti kako je evropski san izbledeo, kako u njega više niko ne veruje. Ali njega snevaju čitave zemlje koje se nalaze van Unije, u kojima je život težak (kao u Srbiji), pa čak i nemoguć (kao u Siriji)
