Sve je ovo Sergej zaslužio

Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u novoj kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Dragi moj Petroviću,

Obalna linija Splita duga je dvadesetak kilometara i gotovo se posvuda može kupati u moru koje je, otkako je devedesetih godina prošlog stoljeća prdnula sva industrija oko Kaštelanskog zaljeva, besprijekorno čisto. U gradu je petnaest plaža. Jedna ljepša od druge. Prva voda i dražesni mali Lubinski porat, sjenovite Bene, Institut i Kašuni, plaža Kaštelet, poznata i po imenu Obojena svjetlost po kafiću koji je jedan kriminalac tu držao, Ježinac i Zvončac. To su samo plaže oko Marjana. Zatim u nastavku, iza rive i trajektne luke, ide drugi, gotovo neprekinuti niz, Bačvice, Ovčice, Firule, Zenta, Trstenik, Žnjan i Duilovo.

Tako je mnogo mjesta za kupanje da je vlast namijenila i dvije plaže za pse. One su u zakonu, da nitko ne može otjerati labradore, hrtove i koker španijele kad se dođu osvježiti. Jer i Splićani naravno vole pse i znaju kako psi prosto obožavaju plivati. Kakav je psima merak pljusnuti sa sve četiri u more i pedalirati prednjim šapama kroz valove, držeći njušku visoko kao da im nešto smrdi, a onda izaći i otresti mokro krzno, najbolje u blizini neke starije žene koja će prodorno vrisnuti kad je vragolan poprska. Jedna je takva plaža na Kašunima, pod južnom padinom Marjana, a druga na Duilovu ispod bivšeg hotela JNA. Na ovoj drugoj, usputno rečeno, ja se povremeno okupam rano ujutro nakon trčanja. Do mene obično dopliva jedan simpatični border collie da me pozdravi.

Osim toga, pored ove dvije plaže, nitko vlasniku psa neće praviti problem dođe li na običnu plažu ujutro kad još nema gužve, ili predvečer kad narod ode, ili ako se on sa svojim dlakavim prijateljem izmakne dvadesetak, tridesetak metara dalje od ručnika, suncobrana i ležaljki. Kraj svih uređenih mjesta za kupanje, ostalo je dovoljno neuređenih, zabačenih, usamljenih, gdje pas također može divno plivati i prskati i ljutito lajati na ribice u plićaku.