Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović dopisuju se na sajtu Velike priče u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Lakovjerni moj Petroviću,
Super nam je bilo u Kotoru, osobito ona večera sa Zoranom Predinom. Vesele su bile one njegove priče o nastupima s pokojnim Arsenom i Borom Čorbom i o štajerskim pijancima iz Lačnog Franza, koji su na festivalima obično dijelili garderobu s heroinskim ovisnicima iz Ekaterine Velike. Jedini je minus našeg druženja bila hrana u onom restoranu nedaleko crkve Svete Ozane. Već kad mi je konobarica, inače vrlo draga žena, servirala rižot s lignjama, mene je ispunilo nezadovoljstvo da sam se dao nagovoriti na riblji jelovnik.
Tu večer ja bih večerao nešto domaće i prosto poput gulaša ili punjenih paprika, u poznatoj gostionici nedaleko gradskih zidina, da Zoran Kesić nije uporno ponavljao kako on na moru jede isključivo ribu. Ja živim na moru i znam da se na moru ne jede riba. Da je užasno loša ideja naručiti ribu u nepoznatom, nasumično izabranom restoranu u turističkom mjestu u špici sezone. Ali, Kesiću je, onakvom ekstatičnom, grlatom i razmahanom, teško proturječiti.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se