Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović dopisuju se na sajtu Velike priče u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Nepokoreni Petroviću,
Jučer sam se vratio s kratke, šestodnevne turneje po francuskim knjižarama, i koliko god uživam u ovakvim prilikama, u jednoj lijepoj, uređenoj europskoj državi, među dragim i srdačnim narodom, toliko mi je bolno kad se sjetim štenare iz koje dolazim i u koju ću se vratiti. Evo, na primjer, poljoprivreda. Obilje svakovrsnog mesa, ribe, sireva, povrća, bezbrojni domišljati načini na koje su namirnice obrađene i prezentirane, čistoća i ljubaznost prodavača, sve je u Francuskoj superiorno.
Naši se idioti vole bahatiti kako se nigdje ne jede kao u nas, a jede se zapravo bolje, samo što naši idioti nisu putovali. Lutajući u nedjelju ujutro ulicama Saint-Gaudensa u jednom sam se trenutku zatekao pod arkadama tržnice. Ponudu hrane kakvu sam vidio u provincijskom gradiću od dvanaest hiljada stanovnika na dalekom istoku zemlje, na samoj granici sa Španjolskom, ne pamtim da sam vidio ni na Kalenića pijaci ni na zagrebačkom Dolcu.
A ono što me je dodatno zgranulo bile su cijene, za trećinu ili čak upola niže nego u nas. Majke mi, Dražo, isplatilo bi se preseliti ovdje. Više bih ušparao da živim u Francuskoj.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
