Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u novoj kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Uzoriti Petroviću,
Ušli smo u jedno zabrinjavajuće morbidno raspoloženje pišući jedan drugome o pokojnim kolegama, ali ne mogu odoljeti da i ovo pismo tome ne posvetim. Prije nekoliko dana iz zvučnika u kafiću sam čuo poznato “Kad Nadalina noge toća srid mora u maštilu” i pomislio kako od četvero muškaraca umiješanih u tu pjesmu, od Olivera Dragojevića i Borisa Dvornika koji su je pjevali, do pisca muzike Zdenka Runjića i pisca stihova Jakše Fiamenga, među živima više nema nijednoga. Došlo mi je zatim da pogledam imam li još u mobitelu zapisan Fiamengov broj. Naravno da sam ga imao.
Jednom davno, još sam bio mladi novinar u Slobodnoj Dalmaciji, u redakciji kulture sjedio sam nasuprot njemu. Imam neke dražesne i šašave uspomene na njega, kako je na svom nemogućem komiškom dijalektu telefonski razgovarao s mamom, ili kako se naljutio kad sam ga upitao je li napisao pjesmu “Karoca bre”, ili kako se skrivao od Zdenka Runjića kojem je neoprezno obećao napisati libreto za mjuzikl o Grguru Ninskom.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
