Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” dopisuju se svakog ponedeljka na Velikim pričama.
***
Dragi Gorane,
Vidim da su ti snovi počeli čeprkati po strahovima od „pinochetizacije“ Srbije. Da se pretvaraju u košmar, u noćne more za koje udžbenici kažu: „… da mogu biti vrlo realistične, da vrve emocijama poput straha ili užasa i da često izazivaju srdžbu, gađenje i stid.“ Sve što ovaj tvoj ljigavac, koji vas tako dugo traumatizira, zaslužuje.
Najbolje što sam našao o odnosu trauma i noćnih mora je Tijelo bilježi sve: Mozak, um i tijelo u iscjeljenju traume bostonskog profesora Bessela van der Kolka. Ta knjiga, koju ti vjerojatno dobro znaš, a koju sam i ja pažljivo čitao ali nisam sve razumio, dugo je bila na New York Timesovoj listi najprodavanijih knjiga. Nakon trauma koje Amerika upravo proživljava, u narednih će nekoliko godina vjerojatno biti još popularnija.
Moji snovi još nisu ušli u sferu noćnih mora, no kako su u Hrvatskoj pjevači, nogometni treneri i popovi uz široku potporu narodnih masa počeli na sav glas odlučivati tko u njoj smije a tko ne živjeti, i nisu tako daleko od toga.
Dok se to ne dogodi, a šanse za to su svakim danom sve manje, šaljem zakašnjeli odgovor na pismo o snovima i iskustvu sa psihoanalizom, koje si mi poslao prije par mjeseci. Nisam ti tada odgovorio pričom o mojim snovima i poimanju snova jer mi se činilo da si u tome otišao puno dalje i da te moja amaterska razmišljanja jednostavno neće zanimati.
No sada, nakon ovog ulomka i zadnjeg romana u kojem si o tome pisao sa znanjem profesionalca, nema ti druge nego da poput pravog psihijatra, u što se ti polagano i pretvaraš, pročitaš što ja, kao tvoj potencijalni pacijent, imam o tome kazati.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
