“Simović je upao kod kneza Pavla: Ako se potpiše pakt, bombardovaćemo dvor…”

Drugi deo feljtona baziranog na memoarima Vladka Mačeka koji se u izdanju Akademske knjige prvi put objavljuju u Srbiji.

***

Baš na ovaj 27. mart, na godišnjiću velike istorijske raskrsnice, Akademska knjiga objavljuje dve knjige sećanja, u najmanju ruku ključnih svedoka raspada Kraljevine Jugoslavije i početka Drugog svetskog rata: Memoare Vladka Mačeka, (“Vladko Maček, U Borbi za slobodu, Akademska knjiga) i sećanja Slobodana Jovanovića (“Zapisi o problemima i ljudima 1941-1944”).

Uz dozvolu izdavača, objavljujemo delove ovih memoarskih zapisa koje mogu dati drugačije istorijsko svetlo, a svakako pružiti perspektivu dvojice značajnih istorijskih ličnosti.

Feljton o sećanjima Vladka Mačeka pratite OVDE.

Feljton o sećanjima Slobodana Jovanovića pratite OVDE.

***

Cijeli sljedeći dan, tj. 20. ožujka, prošao je u pregovaranju Cincar-Markovića s njemačkim ambasadorom Von Herrenom, i u telefonskim razgovorima Von Herrena s Berlinom.

Sljedeća sjednica krunskog vijeća bila je 21. ožujka. Na toj sjednici izvijestio je Cincar-Marković da je postigao s Nijemcima sporazum, i to tako da klauzule neće doduše ući u tekst pakta, ali da ih mi možemo u našim novinama objaviti, a njemačka vlada neće to demantirati. S time se i Cvetković složio, te je tako pristup Trojnom paktu jednoglasno prihvaćen.

Sjednicu je zaključio knez Pavle po prilici ovim riječima: „Hvala vam, gospodo. Znam da vam je teško; i meni je. Vi dobro znate da sam ja britanski student. Mnogi današnji britanski državnici su bili moji studentski drugovi. Moja svastika je udata u britansku kraljevsku kuću. Moja žena je grčka princeza. Nije, dakle, teško pogoditi gdje mi je srce. Ali ja imam i savjest pa ne mogu voditi narod u klaonicu, znajući unaprijed da nas čeka bezuslovni poraz.” Poslije sjednice pristupio je k meni (mislim da je uz mene stajao i Cvetković) Stanković i rekao: „Hvala Bogu – prošli smo bolje nego što smo mogli i očekivati.”