Jedna velika revolucija odigrala se 25. oktobra po julijanskom kalendaru. Po današnjem kalendaru bio je to 7. novembar 1917. U noći između 7. i 8. novembra boljševici su zauzeli Zimski dvorac u Petrogradu. Ćerka kralja Petra I, Jelena Karađorđević, revoluciju je dočekala u drugom petrogradskom dvorcu, Mermernom.
Kako je posle saslušanja na Lubjanki stigla do granice s Finskom. I šta je tamo vredelo više od Lenjinovog potpisa.
Njeni memoari u feljtonu na Velikim pričama. Sve nastavke pročitajte OVDE.
***
Posle dve noći provedene u vozu stigli smo u Moskvu. U pratnji naoružane straže odveli su me na Lubjanku, u zloglasni zatvor koji je, osim toga, postao glavni štab VK. Čim sam prekoračila prag jedan od čuvara mi je rekao da Peters, onaj Litvanac čije je samo ime ulivalo ljudima strah u kosti, želi da me vidi.
Posle toga su me odveli u njegov kabinet. Sedeo je za stolom. Stojeći ispred njega zagledala sam se u ovo lice i oči čiji je prodorni nepomični pogled imao neizdrživi odblesak. Ovoga puta, rekla sam sebi, nastupio je moj poslednji čas. Samo mi je ova misao bila u glavi za ono kratko vreme u tišini koja je prethodila našem razgovoru.
Posle toga je počeo da mi postavlja pitanja:
– Zašto ste uhapšeni?
– Ja to još uvek ne znam. Niko mi to nikad nije objasnio.
– Ko ste vi zapravo?
I opet isto pitanje. I opet sam dala isti odgovor:
– Ja sam kćerka kralja Srbije i supruga kneza carske krvi Jovana Romanova.
Kad sam pomenula ime Romanov izgledalo je kao da ga je neko ošamario.
– Romanov? – promumlao je.
– Jovan Konstantinovič, koji je zatočen u Alapajevsku zajedno sa svojom braćom.
– Znači, on je bio Vaš muž?
Srce mi se iznenada steglo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se















