/ Aleksa Aleksic / Alamy / Profimedia

3:15 ujutru, Železnička stanica Beograd

Svako veče se tu, na Železničkoj stanici, sastaje neka drugačija Srbija i neki drugačiji Beograd, da se u duvanskom dimu i kiselom vonju lošeg alkohola malo ogreje lažnim nadama i ispraznim razgovorima

jul 11 2026, 05:38

Podeli

Prvi odlomak novog romana u nastajanju “Noćni voz”, koji ćete moći ekskluzivno da pratite na Velikim pričama.

Sve tekstove Dejana Stojiljkovića za Velike priče pronađite ovde.

Pratite izbor za 100 najboljih romana.

***

1.

Da li volim da putujem vozom?

Voleo sam.

Nekad. U nekoj drugoj zemlji. U nekom drugom životu. U nečijoj tuđoj mladosti.

Sećam se… Đačkih ekskurzija. Bežanja od kuće. Odlaska u vojsku. Povratka iz vojske. Putovanja na more. Sećam se pretrpanih i neudobnih kupea i putovanja u noć, kroz pasivne krajeve i mesta na koja je Bog zaboravio da postoje. Kao u starim filmovima Žike Pavlovića, sakupljeni u vagonu, kao u Nojevoj barci, putuju nekuda, nevenčani parovi što sanjaju bolje sutra, vojnici pobegli iz kasarne, đaci ponavljači željni da vide more, paori što smrde na znoj i duvan na motanje, policajci u civilki što smrde na ulje za podmazivanje tetejca, majke sa sitnom decom, vaćaroši i džeparoši, neudate seoske učiteljice… Svi oni, zgrčeni po neprovetrenim kupeima, kao u materici, čekaju da se rode kad izađu iz voza na peron, gde ih možda čeka neki novi život.

Moj matori je znao da kaže kako je železnica bila kičma počivše Jugoslavije, a onda je neko rešio ne da tu kičmu slomi, već da je pusti da propadne i istruli, poput tarabe koja omeđava seosko dvorište, oko kuće u kojoj žive starci i dve koze.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price