Žene ovde ubijaju dvaput

U nedjelju, 16. novembra 2025, na Trgu Ivana Krndelja u Mostaru, jednim hicem iz pištolja ubijena je Aldina Jahić. Umrla je dvaput.

Prvi put kad je, bježeći prema hotelu, urlikala “ima pištolj”, a niko nije prišao; drugi put kada ju je pogodio metak u hotelskom toaletu.

Trgnuti iz nedjeljne letargije, prolaznici su posmatrali lov. Zapamtili su izraz lica Anisa Kalajdžića, Aldininog bivšeg momka, pratili svaki njegov pokret. Možda je nekome na tren sinulo da joj treba pomoći. Niko nije mrdnuo.

Policijski snimci pokazuju ljude koji prelaze na drugu stranu ulice. Nisu se htjeli miješati u “tuđa posla”. Kalajdžić zatim mirno ulazi u hotel, prilazi toaletu i ispaljuje metak Aldini u glavu. Tad joj oduzima i posljednji dah.

Zločin se ne rađa iz jedne ruke, nego i iz mnoštva zatvorenih usta.

Aldina Jahić prva je upisana žrtva femicida od usvajanja zakona u Federaciji BiH koji ovu vrstu zločina tretira kao posebno teško djelo. UN izvještaji pokazuju da broj žena ubijenih s namjerom raste: od oko 48.000 u 2012. na približno 81.100 u 2021. godini. Drugim riječima, oko pet ženskih života se nasilno ugasi svakog sata. Femicid je najbrutalnija i najekstremnija manifestacija rodne diskriminacije, nastala na ostacima patrijarhalno nametnutih stereotipa.

Ovo, međutim, nije priča koja je počela 2025. u Mostaru, nego repriza starog scenarija u kojem žena gine, a društvo gleda.

“Bolje da propadne selo nego običaji…”, do kraja bi odvrnuo zvuk pozivajući ukućane na dobro poznati ritual.

Subota je bila vrijeme za film Kuduz – i batine. Nakon što bi pogledao film u kojem lik Kuduz ubija svoju ženu Bademu, suprug bi započinjao premlaćivanje. Završio bi tek kad se umori.

Izvještaj DCAF-a “Survivors Speak” o nasilju donosi svjedočanstvo jedne bh. žene koja opisuje ritual svog nasilnog supruga. Devedesetih godina prošlog vijeka muž ju je tukao svake subote. Prije batina bi “podgrijao” atmosferu tako što bi natjerao nju i djecu da zajedno gledaju film “o zločestoj Bademi”.