Malo kad su dnevne vijesti tako zorno prikazale rascijepljenost jednog društva koje na svaki način institucionalno pokušava glumiti monolitnost, kao ove sedmice kad je isti dan gorio Vjesnikov neboder u Zagrebu i održavala se komemoracija i Dan sjećanja u Vukovaru.
Daleko od toga da zapravo svi u Hrvatskoj nemaju sentimente prema Vukovaru i ubojstvu jednog grada i njegovih ljudi, jer zaista imaju. Ali solidnom dijelu društva je jasno kako se državno sponzorirano sjećanje, organizirano od strane vladajuće nacionalističke desnice tiče političke borbe za nacionalističko i monolitno društvo sutra i nema nikakve veze sa stvarnim tugovanjem, niti sa željom za normalnim životom društva i zemlje.
I baš tom dijelu društva je postalo jasno kako su odlaskom Vjesnikovog nebodera u dim, počeli odlaziti i fizički tragovi jednog doba koje ih je suštinski obilježilo. Zahvaljujući tome, dogodilo se nešto samo dan ranije nezamislivo, a to je da je u dobrom dijelu mainstream medija i na društvenim mrežama vijest dana bila požar u Vjesniku, a ne komemorativna kolona u Vukovaru.
Baš zato, iako se ovdje nije radilo o eksplicitnoj ideološkoj podjeli, kao društvo smo dobili još jednu jasnu lekciju o dvije stvarnosti u kojima hrvatsko društvo živi. I bez obzira što su naizgled obje te dvije stvarnosti okrenute onome što je nekad bilo, ona prva koja je tog dana pratila samo vijesti iz Vukovara, najradije bi zauvijek zamrznula užasnu ’91. i duh tog doba, dok je ova druga kojoj je požar bio tema dana, potpuno svjesna prolaznosti vremena i već je odavno krenula dalje u neko kreativno modernije sutra, osvrnuvši se tek još jednom na bolju prošlost i baveći se dodatno nagađanjima je li riječ o podmetnutom požaru zbog brisanja porezne arhive i nekretninske špekulacije s građevinskim zemljištem u srcu grada.
Koliko je dobar dio upravo te javnosti koja se našla pogođena požarom, sve do ovog događaja bio savršeno ravnodušan prema sudbini Vjesnika, svjedoči i činjenica da većina tih ljudi nije imala pojma da je Vjesnikova arhiva odavno smještena u državni arhiv i digitalizirana. Jednako kao što nisu imali pojma da su ime i logo Vjesnika sačuvani kao vlasništvo Ministarstva kulture, u onim posljednjim simboličkim bitkama da barem nešto preživi.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
