Malo je koja znanstvena grana toliko profanizirana i oko malo čega je rašireno uvjerenje kod kafanskih mislilaca i onih što sjede pred samoposlugama s jeftinim pivama u rukama, da o tome sve znaju, kao o geopolitici. Štoviše, ona je toliko iskvarena s tim neupućenim drvljenjima, da je skoro izgubila svaki kredibilitet kao ozbiljna znanost. No, ipak, bez geopolitike, teško je razumjeti puno motivacija, političkih, ratnih i infrastrukturnih na kraju. Jedna od tih tema je i kontinuirana jadransko-jonska veza koja bi povezivala Trst i Solun, a onda logično i Istanbul.
I koliko god ona danas bila rascjepkana na nekoliko većih segmenata, upravo zbog podijeljenosti država, jednako kao što je bila za vrijeme egzistencije Jugoslavije – o odnosu Grčke i Turske da ne pričamo – toliko je logičan geopolitički interes Europske unije da i Crna Gora i Albanija uđu u Europsku uniju. Čime bi, s izuzetkom Neumskog zaljeva u Bosni i Hercegovini, zapravo čitav Jadran, a onda i Jonsko more bili geopolitički jedan prostor, u što se na koncu uklapa i Turska članstvom u NATO-u.
Inače, tko nije čitao knjigu talijanskog novinara Paola Rumiza, sa ratnim i biciklističkim putopisima, bilo bi mu zanimljivo pročitati knjigu o plovidbi od Trsta do Lepanta. Rumiz je krenuo na to krstarenje s idejom o evokaciji na famoznu pomorsku Bitku kod Lepanta 1571. godine, između kršćanskih država i Osmanskog Carstva. Ta bitka ušla je i u mitologiju i u klapsku pjesmaricu, a odigrala se upravo u blizini Patrasa.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
