U Karamazovima postoji čuvena parabola o Velikom inkvizitoru, u kojoj Isus dolazi u Sevilju, u Španjolsku u vrijeme Inkvizicije.
Tamo izvede nekoliko čuda: zaliječi slijepca, uskrsne mrtvu djevojčicu, probudi vjeru. Oduševljeni narod sluti da je to on. Ipak, jedan jedini čovjek – Veliki inkvizitor – pouzdano zna tko je neznanac. Obuzima li ga radost zbog njegova dolaska? Ne. Inkvizitor pada u jarost i baca ga u zatvor.
“Zašto si došao da nam smetaš?”, pita Isusa u ćeliji. “Jer, ti si došao da nam smetaš, i sam to znaš. A znaš li jesi li to ti ili tek prilika njegova, ali sutra ću te osuditi i spaliti na lomači kao najgoreg heretika i onaj isti narod koji je danas ljubio tvoje noge pojurit će sutra i, na jedan moj mig, dovlačiti ugljevlje pod tvoju lomaču, znaš li ti to…?”
Isus smeta. On ljudima nudi slobodu – tešku, mnogima nepodnošljivu: on želi osobnu odgovornost, ljubav bez prisile, vjeru bez garancije. Inkvizitor nudi kruh i sigurnost umjesto slobode, autoritet umjesto savjesti, čudo umjesto vjere. Instituciju koja porobljava, hrani i čini život jednostavnijim. To bi Fromm nazvao “bijegom od slobode”. Prvo što ljudi obično učine s njom, kad je dobiju, jest to da je se riješe.
Nešto slično Isusu zadnjih godinu dana događa se jednom njegovom deputatu u zemlji Hrvata. On se zove Mate Uzinić, bivši je dubrovački biskup i aktualni riječki nadbiskup. Uzinić je čovjek koji vjeruje u Krista i govori u savršenom skladu s Evanđeljem – što, priznat ćemo, u svim našim denominacijama i nije posebno čest slučaj.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
