Kad se jednom bude pisala povijest prve polovice 21. stoljeća u regiji, odnosno na postjugoslavenskom prostoru, s posebnim osvrtom na studentske blokade, doista će u njoj pisati da je Zagreb bio avangarda koja je nametnula trendove. Ali ne iz razloga koje vlasti u Srbiji danas navode, o nekakvom hibridnom ratu i hrvatskim tajnim službama koje prenose modele i ideje putem sumnjivih studenata, nego zato što je Zagreb u punom smislu riječi bio avangarda.
Naime, priča o blokadama i plenumima u Zagrebu, a kasnije i u ostatku zemlje, danas je već daleka povijest, dok beogradski, novosadski i niški studenti tu istoriju upravo ispisuju. I ako neki utjecaj te davne zagrebačke pobune studenata postoji, a sasvim sigurno jeste tako, tome je razlog činjenica da, sviđalo se to nekome ili ne, jugoslavenski kulturni prostor postoji i postojao je. Zahvaljujući čemu unutar njega slobodno kolaju ideje, utjecaji i zajedničko pamćenje, višestruko olakšano činjenicom da govorimo istim jezikom.
Drugim riječima, koliko god se politički borili protiv očitih činjenica i u njih upisivali vlastite fantazije o sasvim različitim jezicima ili hibridnim ratovima, činjenice i odnosi će i dalje biti neumoljivi i prisutni.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
