Društvo

Niški amarkord

Dobro bi bilo da je moderni Niš danas lepši, zeleniji i privlačniji u arhitektonskom smislu i inventivniji po ljudima koji hodaju njegovim ulicama. Ali nije. Ovo je priča o gradu koga nema

/ Ilustracija VP / Profimedia
feb 11 2024, 05:00

Podeli

Kao čovek u zrelim godinama (zgodan eufemizam za matorca rođenog pedeset i neke) prebirem po svojim uspomenama iz mladosti i sa setom se prisećam starih dobrih vremena 60-ih i 70-ih godina minulog veka. Nema to ama baš nikakve veze sa onim „žalom za mladost” u Mitketovom smislu. Neumitno je da svako (ko bude imao sreće i zdravlja) jednom omatori i sa tim se moraju pomiriti i oni koji su sada mladi.

Setu mi budi stari Niš sa svim svojim urbanim simbolima – zdanjima, zgradama i institucijama, od kojih je malo toga ostalo čitavo. Isto je i sa ljudima – stvaraocima na raznim poljima umetnosti, književnosti i publicistike. Njih je zaista bilo mnogo, a danas su u potpuni zaborav pale Nišlije i Nišlijke čiji je doprinos kulturi daleko premašivao granice grada u kom su živeli/e i stvarali/e.

Zaslužnih ima mnogo više, ali u mom sećanju ostaju: pesnik, profesor, urednik i čuveni niški boem Ljubisav Ljuba Stanojević, pesnikinja Gordana Todorović, književnik Saša Hadži Tančić, dirigent Niškog kamernog hora i jedan od osnivača Više muzičke škole u Nišu Milorad Veljković Špaja, kompozitor i profesor Stojan Andrić zvani Barok, buntovni slikarski boem Stole Stojković. Posebno istaknuti u svojim domenima bili su takođe prvi jugoslovenski rok urlator Perica Stojančić, izvanredni vokalni solista niških Daltona Goce Nikolovski, zatim glumac – prvak drame Narodnog pozorišta Đorđe Vukotić, pozorišni i filmski glumac Mlađa Nedeljković i nekoliko velikih novinarskih imena poteklih u „Narodnim novinama” ili Radio Nišu: Dragoljub Janković Jenki, Tihomir Nešić, Miloš Bajagić, Saša Dimitrijević, Svetomir Ćurbabić, Ozren Rašić.

Većinu sa ovog spiska lično sam poznavao. Dobro bi bilo da je moderni Niš danas lepši, zeleniji i privlačniji u arhitektonskom smislu i inventivniji po ljudima koji hodaju njegovim ulicama. Ali nije. Ovo je priča o gradu koga nema.

Zbog svega toga odlučio sam kreirati jedan svoj mini-amarkord i dati doprinos očuvanju kulture sećanja na stara arhitektonska zdanja, događanja i ljude koji su Gradu Nišu davali onu prepoznatljivu boju po kojoj se on mogao identifikovati. Evo jednog literarnog krokija, panorame i lične karte Niša skrojene po mom sećanju.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.

Velike price