Kad se već prebrojavamo – a prebrojavamo se, to nam je u krvi, to nam je narodna i politička tradicija – red je da se zapitamo i tko su najvažniji Hrvati u Srbiji, oni koji su ostavili neizbrisiv trag.
“Sedamdesetih su bila dva Hrvata u Beogradu”, kazao je svojedobno Tom Gotovac. “Jedan je bio na vrhu a drugi na dnu.”
Na vrhu je, naravno, bio bravar, a na dnu on – performer, glumac i filmofil…
Negdje gore, pri vrhu, bio je i jedan “čovjek čudan” (tako kaže jedna navijačka pjesmica) “ime mu je Franjo Tuđman”. E, baš je taj čovjek čudan, predsjednik sportskog društva Partizan, srpskom sportu ostavio besmrtnu zaslugu – on je partizanovce, prema uzoru na talijanski Juventus, obukao u crno-bijele dresove, u kojima su ostali od onda do danas. A on je presvukao dres.
Između te dvije točke smjestila se zanimljiva galerija Hrvata, među ostalima, neka velika imena reprezentacije Nezavisne Države Hrvatske. Stjepan Štef Bobek, legenda Partizana, odmah nakon proglašenja NDH poslan je u bečki klub Admira Wacker kako bi se spasio mobilizacije.
Po povratku u Nezavisnu, zaigrao je za klub Ličanin, da bi poslije treninga i utakmica odlazio u zloglasni zatvor na Savskoj cesti (u kojemu je Ivan Meštrović slušao čuvare, ustaše iz Like, kako prijete da će mu čekićem razbiti lubanju) i u sobici za daktiloskopiju uzimao otiske prstiju zatvorenicima, krijući u širokim hlačama pomoć, poštu i darove za utamničene.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
