Luzon na Hvaru, Filipinci na Jadranu

Vrlo ugodan i lijep hotel u prekrasnoj šumovitoj uvali pola sata hoda od najbližeg objekta, a odmah ispod njega, omeđeno samo ukusno napravljenom kamenom šetnicom, kristalno čisto more kakvo se rijetko može vidjeti i na najčuvenijim turističkim destinacijama.

Vrijeme je za ručak, u hotelskom restoranu mnoštvo gostiju, a oko njih ljubazna, nasmijana i vrijedna restoranska posluga. Gotovo svi su Filipinci, okretni i uslužni, uvijek pri ruci gostima hotela. Obraćaju se gostima na engleskom jeziku, koji dominira u komunikaciji. Čovjek bi rekao da se odjednom našao na nekoj rajskoj plaži na filipinskim otocima Luzon ili Mindanao, kakve nam sve češće nude turističke agencije, samo da se iz zvučnika ne čuje diskretni zvuk bezvremenog hita Olivera Dragojevića “Oprosti mi pape”. Taj detalj vraća nas u realnost i potvrđuje nam da ipak nismo na dalekim Filipinima, nego na Jadranu, na sunčanom otoku Hvaru.

Do prije dvije ili tri godine u ovom hotelu u pitomoj uvalici naspram Jelse, kao uostalom i u drugim hotelima na hrvatskom Jadranu, radili su uglavnom ljudi iz Slavonije, Međimurja, Gorskog Kotara i drugih dijelova hrvatske unutrašnjosti, a uz njih i sezonski radnici iz Bosne i Hercegovine. Danas se oni mogu nabrojati na prste jedne ruke, a njihova mjesta zauzeli su radnici iz daleke Azije, uglavnom sa filipinskog otočja. Rade sve poslove u turističkom sektoru, a najviše u hotelskim restoranima i sobama na poslovima pospremanja. Vrijedni su i trude se da ostave dobar utisak u kontaktu s gostima. Tek u rijetkim trenucima slobodnog vremena okupi se po nekoliko njih u razgovoru u hotelskom krugu i to je doba dana koji posvećuju sebi.