Kad smo onomad bili mladi mi iz generacija kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, a bješe to poodavno, kad nije bilo interneta, društvenih mreža, reality programa i tekovina tajkunske demokratije u kojoj se, dragi Bože, veličina čovjeka i njegovo mjesto u društvu mjeri parama, markiranom odjećom i skupim autima, sastavni dio svakog djetinjstva, a posebno tinejdžerskog doba (iako se to tada nije tako zvalo) bio je briljantni strip Alan Ford.
Trčali smo do obližnje trafike po “friške” brojeve, razmjenjivali starije brojeve jedne za druge ili za sličice po tada važećem kursu i slatko se smijali podvalama kojima je prastari vođa TNT grupe Broj Jedan svoje nesretne podanike držao u bespogovornoj pokornosti, pljačkao ih i ostavljao na samoj ivici bijede servirajući im priče o velikim ciljevima i idejama.
Niko od nas tada, naravno, nije znao da je taj maštoviti i šareni strip mnogo veći, korisniji i dragocjeniji udžbenik od bilo koje čitanke, istorije, geografije ili, ne daj Bože, matematike. Ko bi tada uopšte mogao i pomisliti da je on neka vrsta predskazanja i da ćemo mi iz tih generacija u predvorju starosti doslovno živjeti Alan Ford uz vlast koja djeluje po osnovnom načelu antijunaka tog znamenitog stripa – otima od siromašnih da bi dala bogatim!
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
