/ Armend NIMANI / AFP / Profimedia

Djeca

Pedeset devet njih se pozdravilo sa svojim roditeljima, a možda čak i nije, bio je to uobičajen izlazak uveče, koliko takvih izlazaka pamtimo; urediš se, obučeš lijepo odijelo, našminkaš se i zapucaš iz kuće s prvim znacima noći

mar 22 2025, 05:02

Podeli

Sve tekstove Steva Grabovca pročitajte ovde.

***

JA, AUTSAJDER
(jedan mali roman)
(19)

Kada sam jedan dio svog romana nazvao – „Djeca” – na pameti mi je bila kompozicija Roberta Majlsa. Gotovo savršeno se sjećam kada sam je prvi put čuo; bilo je to na lokalnoj radio-stanici, melodija je bila opčinjavajuća i lako je ulazila u uši. Bilo je proljeće devedeset pete, još uvijek smo živjeli onako kako žive djeca u ratu; razuzdano i bez promišljanja, hraneći se hranom iz paketa humanitarne pomoći, u polovnoj i iznošenoj odjeći i poderanim patikama.

Majls je nekada izjavio da je inspiracija za ovu numeru nastala upravo zahvaljujući fotografijama djece žrtava rata s prostora bivše Jugoslavije, a posvetio ju je klincima koji su tragično stradali u saobraćajnim nesrećama vraćajući se sa rejv žurki. Između te dvije suprotnosti, klinaca koji doslovce nisu imali šta da jedu i klinaca koji su upoznavali svijet tehno muzike, još uvijek u razvoju, stajala je jedna zajednička imenica – djeca. I jedna zajednička tragedija.

U tom djelu romana opisujem zločin koji je počinjen nad romskom djecom u ljeto devedeset druge. Iako se to stvarno desilo, priča kao takva u potpunosti je izmišljena, to jest, izmišljeni su njeni protagonisti i slijed događaja, jer ne postoje stvarni svjedoci pa je sve bilo prepušteno piščevoj mašti (kako se to kaže).

Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.

Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.

Velike price