Kod nas na Balkanu, dijete je uvijek bilo – materino kad prokocka imanje, očevo kad pobijedi na olimpijadi. Prezime? Ako ga nosiš visoko, svi kažu “e, vidi, nije jabuka pala daleko od stabla”. Ako ga vučeš po blatu, poskrivečki se dobacuje: “Dijete je vazda materino…”
Prezime je ovdje krvni sud, loza, ukor i pohvala u jednoj riječi.
Zato nije mala stvar kad Italija – zemlja svetih mama i još svetijih tatinih prezimena – predloži zakon da dijete može nositi i majčino ime. Zamislite kod nas: da mali Nikolić preko noći postane mali Stanić, pa da vidimo kome će selo prvi kamen baciti.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se
