HIT KNJIGA U PRODAJI
Velika analiza o poslednjih 30 godina srpske ekonomije i detaljno uputstvo kako da se stvari preokrenu. Pišu profesor Ognjen Radonjić i jedan od najvećih srpskih stručnjaka u inostranstvu Ivan Ostojić

Rekli su o knjizi
– Dokumentovano i nepristrasno svedočenje o jednom vremenu dvojice izuzetnih autora.
Profesor Miodrag Zec
– Za sve ljude koji ne negiraju činjenice ova knjiga bi mogla da bude pravo prosvetljenje.
Profesor Ivan Vujačić
– Prva knjiga koja daje nadu i uputstvo kako da napravimo srećno društvo koje Srbija zaslužuje.
Profesor Dejan Šoškić
Knjiga je u prodaji, u izdanju Nedeljnik biblioteke.
Dok ekonomske institucije kritično determinišu da li je neka zemlja siromašna ili prosperitetna, politika i političke institucije određuju koje ekonomske institucije zemlja poseduje.
– Daron Asemoglu i Džejms Robinson
Nil Postman (Neil Postman), američki pedagog, kulturolog, pisac i teoretičar medija, u uvodnom delu svoje knjige Zabavljajući se do smrti (Amusing Ourselves to Death, 1985), napravio je, vrednu pažnje, razliku između gledišta dvaju najvećih distopijskih pisaca, Oldosa Hakslija (Aldous Huxley), knjiga Vrli novi svet (Brave New World) iz 1932, i Džordža Orvela (George Orwell), knjiga 1984 iz 1949.
Po Postmanu, Orvel je predviđao da će nas savladati spoljna represivna sila. Po Haksliju, Veliki brat nije potreban u cilju lišavanja ljudi njihove slobode jer će ljudi zavoleti probuđenu represiju u njima samima i prigrliti tehnologije koje će im oduzeti kapacitet da samostalno misle.
Orvel se plašio da će spoljni represor zabraniti knjige. Haksli se plašio da neće biti razloga da se zabrane knjige, pošto niko neće želeti da ih čita. Orvel se plašio spoljnog represora koji će ljudima uskratiti neophodne informacije i kreirati fiktivnu istoriju. Haksli se plašio da ćemo u toj meri biti zatrpani informacijama da će ljudi postati pasivni i sebični.
Orvel se plašio da će istina biti sakrivena od nas, a Haksli da će istina biti zatrpana u moru irelevantnih informacija. Orvel se plašio da ćemo postati podanička kultura, a Haksli da ćemo postati trivijalna kultura koja podilazi bazičnim strastima. Orvel je smatrao da će se ljudi kontrolisati putem straha i nanošenja bola, odnosno da će nas uništiti ono što mrzimo.
Haksli je, sa druge strane, naglasio da je velika greška boraca protiv tiranije njihov previd skoro neograničene sklonosti ljudi da se prepuste distrakcijama. Stoga, Haksli je smatrao da će kontrola nad ljudima biti uspostavljena kroz primitivne oblike užitka i zabave i da će nas uništiti ono što volimo i čemu se rado prepuštamo (Postman, 1985).
Orvelova i Hakslijeva različita gledišta na tiraniju blisko oslikavaju razlike između diktature straha 20. veka i spin diktatura 21. veka koje su uočili Sergej Gurijev i Danijel Trajsman u svom bestseleru Spin diktatori (Spin Dictators: The Changing Face of Tyranny in the 21st Century, 2022).
Konkretnije, Orvelova gledišta blisko oslikavaju diktature straha 20. veka: „Moć nije sredstvo, moć je cilj. Ne uspostavlja se diktatura da bi se sačuvala revolucija nego se podiže revolucija da bi se uspostavila diktatura. Cilj progonjenja je progonjenje. Cilj mučenja je mučenje. Cilj moći je moć. Prava moć, moć za koju se mi moramo boriti i danju i noću, nije moć nad stvarima nego nad ljudima. (…) Nije dovoljna samo pokornost. Ako ne pati, kako ćeš znati da se pokorava tvojoj volji, a ne svojoj? Moć se sastoji u nanošenju bola i poniženja. Moć se sastoji u tome da se ljudski duh razbije na komade, a potom sastavi u željeni oblik“ (Orwell 1949).
Po Gurijevu i Trajsmanu, slično Orvelovim gledištima, diktatura straha, bez obzira na to da li su u pitanju fašističke ili komunističke diktature, korporativističke diktature Franka i Salazara, južnoameričke diktature Pinočea i Perona ili afričke diktature Gadafija, Mobutua i Idi Amina, azijske Huseina i Suharta, zasnivala se na nametnutoj ideologiji, nasilju, represiji opozicije, potpunoj kontroli medija i komunikacija, kažnjavanju i progonu kritičara, satiranju ideja pluralističke demokratije i blokiranju prekograničnih tokova informacija i ljudi. Vladavina diktatora 20. veka bila je utemeljena na zastrašivanju i teroru neistomišljenika.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se












