Kupio si flašicu vode na trafici i popio je za desetak minuta. Ostala ti je prazna u ruci i sada treba da odlučiš šta sa njom da radiš. Pod pretpostavkom da je nećeš samo baciti na ulicu ili u Savu, pitaš se da li ima poentu ubaciti je u jedan od kontejnera za reciklažu ili prosto u komunalni otpad. Gde će ona da završi?
U idealnom scenariju, ta flašica se vraća u proizvodnju i postaje nova flašica. To je cirkularna ekonomija kojoj težimo, zatvoren krug u kojem materijal ostaje u upotrebi što je duže moguće, sa ciljem da se smanje otpad i potreba za novim sirovinama.
U stvarnosti se taj krug retko zatvara. Za početak, čak 14% plastike završi u prirodi, odakle je vetar i voda odnose u reke, pa dalje nizvodno do okeana. S vremenom se raspada u sitne fragmente koji završavaju u vodama, zemljištu i na kraju u hrani koju konzumiramo.
Više od polovine upotrebljene PET ambalaže završi u mešovitom komunalnom otpadu. Tako da, ako flašicu baciš u običan kontejner ili kantu, njena sledeća stanica biće preopterećena sortirnica na Adi Huji. Tu se radi primarna selekcija, kojom se vrlo mali deo đubreta odvoji za reciklažu. Maltene sve odlazi u Vinču na deponiju, gde se pali ili koristi kao gorivo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se















