Kad srpski lojalisti brinu šta će biti u Iranu
Cela globalna neuroza pojačala je srpsku geopolitičku i ideološku konfuziju
Cela globalna neuroza pojačala je srpsku geopolitičku i ideološku konfuziju

Ili, kako su nam protekli dani još jednom dokazali da takozvani Region živi u paralelnim dimenzijama i apsurdima

Kandidat koji ne može da pobedi u prvom krugu loš je kandidat vlasti, a kandidat SNS koji može da pobedi u prvom krugu rizičan je za Vučića – makar psihološki

Globalne političke tendencije, kao i reči Kaje Kalas povodom toga, reaktuelizovale su i danski film „Još jedna tura“, ali i „Poseban tretman“ (1980) režisera Gorana Paskaljevića, snimljen po priči Dušana Kovačevića. Radnja filma koji je izašao u godini Titove smrti prati doktora Ilića (Ljuba Tadić), specijalistu u bolnici za alkoholičare, i njegove pacijente
96 godina od rođenja jednog od najvećih srpskih pisaca . Zašto Vučević ne citira Šešelja koji je pobedio Pekića na dopunskim izborima za Skupštinu Srbije 1991. u beogradskoj Rakovici?
Ovakve priče motivišu protivnike režima, ali utiču i na zbijanje režimskih redova, pa i onih rastresitijih koji bi se sutra očas posla prestrojili

U srpskom slučaju frustriranost se često predstavlja kao suverenost. Pa otuda i težnja da budemo deo globalne avangarde. I kao takve predstavimo propale politike iz poznih osamdesetih i devedesetih godina prošloga veka. I nakalemimo ih na Titovo "nesvrstavanje". Multipolarnost dobija gotovo religiozni karakter. Svaku potvrdu da smo na evropskom putu relativizujemo sa ali...
Zašto tako lako upadamo u zamke analogija

Ili, zašto se ne treba naginjati kroz "prozor"

Nijansira se režimski narativ oko EU. Dok Ana Brnabić u Briselu optužuje studente i opoziciju da nisu "proevropski" – da napadaju Vučića da je "izdajnik" zbog aranžmana sa EU, uključujući i Briselski sporazum za Kosovo, ministar spoljnih poslova Marko Đurić insistira na tome da "ne smemo da dozvolimo da neke zemlje pre nas uđu u EU, jer znamo da nam one često nisu prijateljski nastrojene"
Ivica Dačić je primio Orden časti Republike Angole kojim je predsednik te afričke države Žoao Manuel Laurenso posthumno odlikovao nekadašnjeg jugoslovenskog lidera

Ima li šanse da brzo bude zaboravljena i nedavna izjava bugarskog predsednika Rumena Radeva, koji je rekao da bi evropske institucije trebalo ozbiljno da shvate projekat „srpski svet“ i opasnosti koje od njega dolaze

Na obeležavanju Svete Petke, analizirajući svoju stranku, domaćin slave Siniša Mali otkrio je tajnu uspeha stranke – to što su i najjača politička organizacija u zemlji je i zato što su "jedna velika porodica". Porodica, kaže tolstojevski Siniša Mali, ima svoje mane i svoje vrline. Gde je porodica, tu je i priča o "porodičnom srebru". Mali ga nije pominjao

Užička republika jeste bila partizanska slobodna teritorija, ali i sovjetizovana Vandeja. Marketinški se može koristiti kako kome danas odgovara. Što se i čini

Nominalni evropski put, nominalni premijer, nominalna levica, nominalni vernici, nominalna opozicija, nominalni privredni rast...

Iako Vučićevi govori u Ujedinjenim nacijama deluju pomalo i ekstravagantno, oni su, stiče se utisak, više namenjeni domaćoj javnosti (zasenjivanju prostote) nego ubeđivanju svetskog auditorijuma da je Srbija globalna avangarda. Iako je "srpski svet" u suštini deo "globalnog juga". Nezavisno od toga, Vučić mnogo bolje razume svetski kapitalizam od Slobodana Miloševića

Od eugenike do anarholiberalizma...

Razlog za izbore je i to što ova Skupština više nema legitimitet. U njoj nema Pokreta za narod i državu koji je počeo formiranje svojih odbora po Srbiji, i koji može biti Vučićeva lojalističko-zavetnička izborna platforma. Iz Pokreta je i premijer, a u Skupštini su poslanici opozicione koalicije "Srbija protiv nasilja" koja više ne postoji. Skupština ne oslikava "novu normalnost" u Srbiji