Svi citiraju oca Tadeja, svi misle negativno o svakome
Teško je u Srbiji naći ikoga pod šatrama u Guči, u svečanoj sali SANU, na estradi, u politici, kulturi, ko se u prigodnim situacijama neće pozvati na "Kakve su ti misli..."
Teško je u Srbiji naći ikoga pod šatrama u Guči, u svečanoj sali SANU, na estradi, u politici, kulturi, ko se u prigodnim situacijama neće pozvati na "Kakve su ti misli..."
Sumoran je smer u kome čitav svet ide. I to radosno, pod punim gasom, kao da je "srpski svet"
Sigurno ti nije promaklo reagovanje Milana St. Protića na naša pisma u kojima smo komentarisali njegovu (u stvari svesrpsku) aksiomatsku konfabulaciju o "Hrvatima koji su u XIX veku patili od kompleksa inferiornosti, poredeći se sa Srbima"

Ogromna većina Srba – uključujući i neke od kojih ti to ne bi očekivao – radije će upotrebiti reč iz svahilija nego neku hrvatsku
Srbija je na papiru i u propagandnim lecima oduvek izgarala – i danas gorucka – za slobodu prekodrinskih, prekosavskih i prekodunavskih Srba. Ali kad oni dođu u Srbiju, na njih se vrlo popreko gleda
Nasumično sam pročitao neke odlomke Tuđmanovih "Bespuća povijesne zbiljnosti". Da sam Hrvat – ili da živim u Hrvatskoj – pročitao bih ih od korica do korica. Ali ovako... Dosta je svakom narodu Ćosića njegovoga

Tompsonov koncert jeste bio kolektivna rugoba, ali nije bio kolektivni nervni slom, poput već zaboravljenog "Protesta protiv proglašenja nezavisnosti Kosova", upriličenog februara 2008, nečeg najjadnijeg i najbednijeg što sam video u životu

Mnogi će se duhovi uzburkati kad ovo pročitaju – upravo zato ovo i pišem – ali uveravam te, dragi Miljenko, da je suštinski potpuno svejedno da li na vidovdanskim skupovima govore Milošević, Koštunica, Tadić, Vučić ili Lompar
... uvek će izabrati najgoru. A ako treba da bira između manjeg i većeg zla, uvek će izabrati veće

I to što je izgubila – nikada neće povratiti
Odmah posle formiranja "prve demokratske vlade" , moj mobilni telefon se usijao. Ali me nije opekao, nego mi je malo ohladio glavu
Ko hoće da shvati politiku, ne samo balkansku, gubiće vreme ako bude čitao političke filozofe, analitičare i istoričare. Uputnije mu je da pomno prouči Junga

Sve što se ovde događa kao da se događa po nenapisanom scenariju-papazjaniji grupe autora, od kojih ću izdvojiti Nikolaja Velimirovića, Dobricu Ćosića i Matiju Bećkovića

Nedominantna, tzv. građanska elita, u svojoj pasivno-agresivnoj antipolitici računa sa nekim idealnim ljudima, operiše sa metafizičkim konceptima i moralnim panikama i – kao i njena sestra, dominantna Srbija – uvek teži nemogućem i nedostižnom
Dositej nikad nije igrao neku zapaženiju ulogu u srpskoj kulturi. Ako je ikakvu i igrao. Kamo sreće da jeste. Ali nije

U Srbiji se masovno počelo govoriti (i pisati) vernakularom – koji sam za potrebe novog romana nazvao crkvenoruskoslovenski jidiš – pompezno-otužnim narečjem "bremenitim" seljačkom metafizikom "v(j)ekovnih ognjišta", "mnogostradalnosti" i "nepobedivosti", "pravde", "nepravde", "jasnovidaca" i "crvenih linija"
... a šta mi je pričao u kafani

O svim našim thompsonima i antithompsonima