Kako su Slovenci prestali da skijaju
Što ako danas, toliko godina nakon osamostaljenja, Sloveniji Alpe i skijanje nisu potrebni da bi je odvajali od Jugoslavije i jugoslavenstva?
Goran Vojnović
Zašto je Ljubljana zabranila trubače
Ljubljani i Ljubljančanima red je očito postao važniji od slobode, a svi mi dobro znamo kuda to vodi. Možda se mnogi Ljubljančani nadaju kako će Ljubljana napokon postati mali Beč u kom se po ulicama čuju samo Strauss i Händel, ali ne vjerujem da zaista žele živjeti u takvom gradu
Izvini, Vladimire
Da li sve te javne i slavne ličnosti, svi ti naši sportski uzori koji nama i našoj djeci bez zadrške prodaju ideje i vrijednosti i koji onako veselo i rado mašu našim zastavama, da li oni imaju pravo ne biti uz nas u presudnim trenucima naše najveće utakmice?
Mi, malograđani: Bekim, Knausgor i jugonostalgija
Zar je jugonostalgija išta drugo već žal nekadašnje srednje klase za svojim malograđanskim životom?
Dječje priče nisu ni nedužne, a ni nevažne
Što, dakle, ako naše dječje priče razotkrivaju tko smo i što smo? Ako je Jedrt nekada bila zločesta doušnica, onda je danas možda dosadna umjetnica koja se bavi životima drugih i traži od nas da se i mi njima bavimo. Naša mržnja prema Jedrt nekada je bila odraz našeg slobodarstva, a danas je možda odraz naše sebičnosti
Jebite se devedesete
Možda nijedna misao ne opisuje moj tadašnji život kao ono što je u kameru izgovorio slučajni prolaznik u Mostaru ’92. ili ’93. „Ne znam što bih više volio, da završi rat ili ’Santa Barbara’“
Šta misli starica dok s prozora novosadske zgrade gleda klince na ulici
Treba biti realan, ponavljala je ona svom unuku, ali džaba. On misli da je ona šenula, da se prenagledala one njihove televizije pa više ne zna šta je laž, a šta istina
Jadransko more, hrvatsko, a naše
I uzalud vam sad raspad Jugoslavije, uzalud vam trideset godina gužvi na graničnim prijelazima Rupa i Jelšane, uzalud vam nacionalni ponosi, uzalud vam sav bezobrazluk hrvatskih konobara i njihovih koštovnika, ma uzalud vam sve
Umjetnost, razumijevanje i rat u Singapuru
Sve ono što se prije trideset godina završilo i dan danas povezuje pa i kada to ostaje nespomenuto i prešućeno
Nismo više prvaci svijeta
Izbacivanjem Ive Daneua iz Hale Tivoli ovaj naš nesretni prostor i ovo naše još nesretnije vrijeme odrekli su se naslova svjetskog prvaka kojeg je Daneu u toj dvorani osvojio 1970.
Priznajmo sebi da smo znali da se nešto strašno mora dogoditi
Nitko od nas nije znao, niti je mogao znati, da će pući i prvi zapucati dječak od trinaest godina, ali su mnogi slutili, a neki čak i otvoreno nagovještavali da će u ovim našim krajevima ponovo zapucati
Kako sam zavolio Siddhartu
Bilo je skoro nemoguće ne odvaliti na njih, naročito ako si, poput mene, slušao rok i pank, i ako ti se dopadao grunge. Ali devetnaestogodišnji ja iz nekog je razloga ostao ravnodušan
Kakva je veza Luke Dončića, srpskih studenata i EU?
Na kom jeziku psuje Luka Magic?
Ukrajinci nam idu na živce
Propaganda je laž plus vrijeme
Vučić ne govori jezik ovih klinaca
Valter brani Novi Sad
Nema više prve, druge i treće Srbije
Beograd je izgledao kao još jedan grad u kom je sve moguće; još jedan grad u kom je sve izgubilo vrijednost pa se zato sve može srušiti, izmijeniti, dograditi i nadograditi
Prodavačica cvijeća na Piazza Unità
Smeta li Slovencima što ih prepoznaju po Dončiću, Pogačaru, Melaniji?
Ime čega je Mafalda Fikfak?
Sredinom devedesetih gotovo da nije bilo rođendanske žurke bez telefonskog poziva jadnoj Mafaldi
