Njemački filozof Immanuel Kant tvrdio je kako znanje stječemo i iskustvom i razumijevanjem. Pojednostavljeno, za znanje je potrebno imati i teoriju i praksu.
Istovremeno je Kant imao i “teoriju genija” koja se bazira na tome da genij stvara kao što stvara priroda. Sam genij, u ovom slučaju trenerski, nije potpuno svjestan svojih postupaka jer ih ne može objasniti i replicirati, oni su dar koji dolazi iz samog genija.
Pep Guardiola nije genij. Barem ne prema Kantovim definicijama i prema onome kako Pep doživljava sam sebe.
“U svim našim razgovorima, Guardiola se nikad nije smatrao kreativnim genijem ili inovatorom”, objasnio je Martí Perarnau; bivši atletičar, novinar, Guardiolin bliski prijatelj i autor knjige Pep Confidential: The Inside Story of Pep Guardiola’s First Season at Bayern Munich. “Zapravo, uvijek je definirao sam sebe kao kradljivca tuđih ideja.”
Jedna od tih tuđih ideja ga je odvela u meksički Culiacán gdje je završio igračku karijeru. Jedini razlog zbog kojeg je Guardiola otišao u Meksiko – iako je na stolu imao bogati ugovor Al-Ahlija i imidž bivšeg kapetana Barcelone, ali i ponude iz Manchester Uniteda i Chelseaja kojeg je vodio José Mourinho, tada još uvijek, Guardiolin prijatelj – jest zato što je u tom trenutku Dorados de Sinaloa trenirao Juanma Lillo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
